Izvor: novanasarec.org.rs, 24.Avg.2019, 11:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Poznati Leskovčani o kojima se malo zna : Bora Dimitrijević Piksla-Dune

LESKOVAC


Jedna od najzapaženijih ličnosti u kulturnoj istoriji Leskovca svakako je Bora Dimitrijević Piksla, reditelj, glumac i partizan. Iza njega, međutim, nije ostalo nikakvo značajno trajno delo, budući da se bavio jednom efemernom umetnošću, koja postoji samo dok traje – a to je scensko izražavanje. Ipak, njegov život pun je dinamike, avanturizma i mladalačke kreativnosti, po čemu Leskovac i treba da ga pamti. Kada se o njemu u današnje vreme govori, biće da je više poznat po kući u kojoj je živeo nego po onome što je za života činio. U toj kući, koju je od prvog vlasnika kupio njegov otac Atanasije, predsednik prvostepenog suda u Leskovcu, 1948. godine otvoren je Gradski narodni muzej, a sada je u njoj smeštena stalna etnografska postavka Narodnog muzeja. I Borino ime se upravo izgovara samo kada se pominje muzej, a da se o njemu malo, ako išta, zna.


Rođen je 1913. godine u Leskovcu gde je završio Gimnaziju u kojoj se, pored neodmerenog avanturizma, isticao oponiranjem onim učenicima koji su još tada pokazivali simpatije prema levičarstvu i takozvanim „naprednim“ idejama. Kasnije će se, kao student agronomije u Beogradu, donekle sklon anarhiji, i on prikloniti onima koji su označavani kao „napredna omladina“ i pobuniti se protiv u Evropi nadolazećeg fašizma.
Kao student, vraća se u Leskovac i 1934. godine priključuje tek osnovanom Akademskom diletantskom pozorištu. Veoma uspešno režira njegovu prvu predstavu „Običan čovek“, po tekstu Branislava Nušića. Premijera je održana 19. januara 1935. godine u sali hotela „Kostić“, a jednu od uloga igrao je sam Bora Dimitrijević, pokazavši tako da pored talenta za režiju ima bogat dar za glumu i imitaciju. Te godine, ponesen sopstvenom kreativnošću, a nezadovoljan dinamikom rada diletantskog pozorišta, Bora samostalno organizuje nekoliko priredbi koje je nazvao „Veselo veče a la Ošišani jež“, na šta uprava pozorišta, sa Sretenom Dinićem na čelu, neblagonaklono gleda. Na sastancima Dimitrijević je bio česta meta kritike, a on, nemirna duha, buntovan i sav posvećen pozorištu, bio je spreman da se i fizički razračunava sa onima koje je smatrao pravim diletantima i neradnicima. Taj sukob trajaće do kraja 1935. godine, kada je, 29. decembra, na skupštini Pozorišta, upravo Bora Piksla izabran za upravnika. Tako je dobio odrešene ruke da sam kreira repertoar i rukovodi radom pozorišne družina po sopstvenim standardima. Na čelu Akademskog diletantskog pozorišta zadržaće se sve do 25. oktobra 1938. godine, kada se, prethodno najavivši svoj odlazak iz Leskovca, vraća studijama. U vreme dok je bio upravnik Dimitrijević je uporedo režirao i predstave koje je priređivalo Kulturno-umetničko društvo „Abrašević“ U Leskovcu.
*
Bora Dimitrijević Piksla se među prvima priključio Kukavičkom NOP udredu na planini Kukavici, gde je dobio partizansko ime Dune. Već 30. septembra 1941. godine, zajedno sa svojom grupom, učestvuje u napadu na žandarmerijsku stanicu u Vlasotincu. U toj akciji razoružano je 37 žandarma i zaplenjena veća količina oružja i opreme, a arhive sreskog načelstva, opštine i poreske uprave iznete su na trg i spaljene.
U sećanju na ovaj događaj dr Milivoje Perović, takođe partizan Kukavičkog odreda, piše kako se odmah posle prvih pucnjeva oglasio i „drugi puškomitraljezac, Bora Dimitrijević Piksla, koji je zauzeo položaj iza kamenog stuba na uglu ulice“. Kao puškomitraljezac, Bora je dobio čin vodnika i nalazio se u tzv. Špančevoj četi (Dobri Španac). Bio je i rukovodilac kulturne i pevačke grupe koja je uveseljavala partizane na zastancima i davale priredbe po oslobođenim selima, popularišući tako partizanski pokret. Pored Bore, u toj grupi se nalazio i Blagoje Ristić Marko Crni, koji je umeo da lepo zapeva i bio, kao i Bora, izuzetan imitator. NJih dvojica su često na priredbama izvodili poznati skeč „Seljak i june“ i različite imitacije.
U februarsko-martovskoj ofanzivi 1942. godine Kukavički odred je bio primoran da se povuče na teren Jablanice, gde je, dosta oslabljen, nastavio svoje akcije. Na tom terenu održana je jedna od poslednjih priredbi koju je kulturno-pevačka grupa Odreda dala. Bilo je to povodom obeležavanja Srpske nove godine 14. januara 1942. godine u selu Oranu. Borci Špančeve čete davali su priredbu koju je režirao Bora Dimitrijević Piksla Dune. Iako se slavilo do ranih jutarnjih sati, dobivši dojavu da se na nju uputila jedna jedinica iz Lebana, četa se brzo organizovala dočekala napadače na Svinjaričkom visu i odbila napad.
Kukavički odred je 24. marta 1942. po naređenju Glavnog štaba krenuo sa Jablanice nazad na Kukavicu, ali sa borcima nije pošao i vodnik Bora Piksla Dune. Bio je veoma bolestan i teško se kretao zbog reume. Zato se skrivao po selima Slišanu i Svinjarici, ali ga je neko prokazao nedićevcima i oni su ga uhvatili. Predali su ga Bugarima, a ovi Gestapou u Nišu, koji ga muči i maltretira, ali se on junački i prkosno držao. Izveden je pred nemački vojni sud u Nišu i osuđen na smrt. Ubijen je na niškoj tvrđavi 27. jula 1942. godine.
Eto to je priča o ovom mladiću čiji je kratak život bio pun bunta, avanturizma, ali i kreativne mladalačke energije koja je svoj put do publike nalazila kroz njegovo bavljenje scenskom umetnošću, ali i kroz direktan kontakt sa narodom na priredbama, uglavnom agit-propovskog karaktera, po selima Porečja i Jablanice. Nikada nije postao član Komunističe partije, a pored kuće u kojoj je sada muzej, njegovim imenom se ponosi i jedna ulica u Leskovcu.

Živojin Tasić

Nastavak na novanasarec.org.rs...