Izvor: Sportski Žurnal, 13.Mar.2013, 01:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
NALIČJE LOPTE: Sećate li se Olega Ivanovića
Piše: PREDRAG MILJUŠ
Telefon je zazvonio. Ovde Oleg Ivanović, sećaš li me se? – glasilo je pitanje.
Kako da ne, junior Jugoplastike pred raspad SFRJ, potom dolazak u Beograd, igranje za Zdravlje iz Leskovca, između ostalog.
A sreli smo se i u prodavnici pre neku godinu, trguješ maslinovim uljem iz Grčke, ako se ne varam – odgovorio sam.
Taj sam, zbog Zdravlja i zovem. Zbog Ivana >> Pročitaj celu vest na sajtu Sportski Žurnal << Mitića Bizona, čitao sam tekst o njemu u Sportskom Žurnalu. Želim da mu pomognem, bili smo saigrači, a nemam kontakt – uzvratio je Oleg.
Zlehuda je sudbina Ivana Mitića. Žario je i palio u dresu Zdravlja. Bio trener, potom se razboleo, amputirana mu je noga. Ostao je sam.
Tužna priča. Patetična, ne. Surova.
Oleg želi da pomogne. Ivanu, jer je sa njim nekada igrao.
Humana strana sporta o kojoj se toliko malo piše. Nije sve u uspesima, dostignućima, medaljama, novcu, naslovnim stranama…
A gde je drugarstvo i sve što iz njega proističe, formiranje ličnosti i tela, priprema za život posle sportske karijere.
Da li treneri kao vaspitači imaju to na umu, ili je sve ostavljeno porodici i školi, fakultetu…
Duga tema, koja zadire u klupske strukture, stručni kadar, ali i obrazovni sistem.
Elem, Oleg nije postao veliki košarkaš, ali čovek sigurno jeste.
I nije ovo zapis o njemu već samo paradigmatičan primer pomoći u nevolji. Proizašao iz bavljenja sportom.
Pogledaj vesti o: Grčka
Nastavak na Sportski Žurnal...














