Izvor: RTS, 20.Okt.2014, 11:50 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vek i po od rođenja Nušića
Na današnji dan navršava se 150 godina od rođenja najvećeg srpskog komediografa Branislava Nušića (1864–1938).
Branislav Nušić rođen je kao Alkibijad Nuša u pravoslavnoj cincarskoj porodici Ljubice i Đorđa Nuše, u Beogradu, 20. oktobra (6. novembra) 1864. godine, prenosi Tanjug.
U čast jubilarnog 150. rođendana jednog od najvećih srpskih komediografa Branislava Nušića (1864-1938), Narodna biblioteka Srbije digitalizovala je najznačajnija ostvarenja >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << ovog pisca.
Digitalna izdanja dvadeset pet Nušićevih dela iz edicije Gece Kona, nalaze se u okviru zbirke "Digitalna Narodna biblioteka Srbije".
Četiri naslova imaju i mogućnost pretraživanja teksta, dok je u pripremi i opcija za pretvaranje teksta u audio snimak kako bi Nušićeva dela, po prvi put u celosti, bila dostupna slepim i slabovidim osobama, saopštila je NBS.
Narodna biblioteka Srbije digitalizacijom je svim zainteresovanim čitaocima i ljubiteljima Nušićevog dela omogućila nesmetani i potpuni pristup stvaralaštvu najvećeg srpskog i jednog od najznačajnijih evropskih komediografa.
Digitalizovana građa iz kolekcija NBS je javno nacionalno dobro i nalazi se na internet adresi www.digitalna.nb.rs.
Sa navršenih 18 godina promenio je ime i prezime u Branislav Nušić. Nakon završene gimnazije, studirao je pravo i diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Iako je učestvovao u srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, u pesmi Dva raba je, kako su ocenili cenzura i sud, ismejao kralja Milana i zaradio dve godine robije.
Posle toga je, ipak, dobio državnu službu u konzularnom predstavništvu u Bitolju, a potom u Prištini. Iz prištinskog iskustva nastala su potresna Pisma konzula.
Od 1900. je radio u Ministarstvu prosvete Srbije, a potom je dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu i upravnik Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Prvu komediju Narodni poslanik napisao je 1883, kao devetnaestogodišnjak, a ona je prvi put igrana desetak godina kasnije. Još teže se probijalo Sumnjivo lice – na prvo izvođenje te komedije se čekalo 25 godine.
Napisao je oko 100 dramskih dela, uglavnom komedija. Najpoznatije su: Ožalošćena porodica, Gospođa ministarka, Svet, Narodni poslanik, Sumnjivo lice i druge.
Nušić je u vreme Prvog svetskog rata rukovodio pozorištem u Skoplju u dva navrata, 1915. i nakon proboja Solunskog fronta, 1918. godine.
Posle rata, bio je upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, a po povratku u Beograd izabran je za dopisnog,a od 1933. za redovnog člana Srpske kraljevske akademije.
Autor je i nekoliko drama, među kojima: Kirije, Tako je moralo biti, Pučine i romana Hajduci, Autobiografija.
Nušić ima spomenik u Beogradu, blizu Narodnog pozorišta, njegovo ime nosi ulica koja spaja Terazije i Dečansku ulicu.
Ima i ulicu u Smederevu, gradu u kojem je živeo u detinjstvu, a njegovo ime nose i ulice u Novom Sadu, Kragujevcu, Subotici, Obrenovcu, Soko Banji, Banji Koviljači, Ivanjici.
Nušićevo ime nose ulice u Sarajevu i Tuzli (Federacija BiH), u Prijedoru (Republika Srpska), u Borovu i Mirkovcima (Hrvatska) i drugim mestima širom bivše Jugoslavije.