Izvor: TvojPortal.com, 30.Nov.2011, 14:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Snažna sviračka energija
Izvor: dnevnik.rs
Vojvođanski simfonijski orkestar nastupio u novosadskoj Sinagogi sa dirigentom Sezarijom Kostom i rusko-nemačkim pijanistom Levom Vinokurom.
Vojvođanski simfonijski orkestar
Ređe izvođena dela nisu uvrštena u ovogodišnji program Vojvođanskog simfonijskog orkestra slučajno. Želeći da tradicionalno koncipiran repertoar >> Pročitaj celu vest na sajtu TvojPortal.com << obogati kod nas skoro nepoznatim kompozicijama, umetnički direktor ansambla Berislav Skenderović je i za treći koncert ove sezone, nastojeći pri tome da održi orkestar na respektabilnom umetničkom nivou, izabrao jedno takvo ostvarenje, Simfoniju broj 2 u ce-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Takođe, po tradiciji, nastavljeno je i upoznavanje publike s novim dirigentima i solistima, sada s dvojicom vršnjaka, četrdesetjednogodišnjaka, portugalskim dirigentom Sezarijom Kostom i rusko-nemačkim pijanistom Levom Vinokurom.
Veče je otvoreno Uvertirom za operu „Ruslan i Ljudmila“ Mihaila Glinke koja je protekla možda u ponešto prebrzom izlaganju živih i upečatljivih motiva, jasno otkrivajući dobro pripremljene instrumentalne grupe i bogat orkestarski kolorit, ali smo ostali s utiskom da je dirigent mogao više gledati u muzičare a manje u partituru, što bi pogodovalo čvršćoj komunikaciji „jedne i druge strane“. Muzikalni Sezario Kosta se inače veoma dobro „starao“ o svim odabranim delima, dirigujući raspoloženo, egzaktnom, „nemačkoj“ školi bliskom trehnikom, dokazujući da bez sumnje pripada umetničkom vrhu svoje zemlje.
U slavu dvestote godišnjice rođenja Franca Lista, pet sedmica posle samog dana rođenja slavnog kompozitora (22. 10. 1811), usledio je autorov Drugi koncert za klavir i orkestar u A-duru u kojem je solističku partiju interpretirao Lev Vinokur, prvi put nastupivši u našoj zemlji. Imponujući vrhunskom pijanističkom tehnikom, ruski umetnik (s mestom radnog boravka u Vajmaru) je ovu složenu, po mnogim elementima lirskiju partituru u odnosu na Listov više izvođen Prvi klavirski koncert protumačio suvereno, iznenađujući specifičnim načinom sviranja s ispruženim prstima, ali i ponekim neobičnim pokretima. Tako je poboljšao saradnju s dirigentom i orkestrom koji su ga u celini, veoma dobro pratili, ostvarujući i mnoge vrlo uspele trenutke, upravo u skladu s partnerski dobro izbalansiranim tokom između oba medija. Potencirajući lirski karakter dela, pijanista se nežno „utapao“ u suptilne preplete drvenih duvačkih instrumenata, skladno spajao s mekim solom horne i skoro efemernim zvukom prve violine, vrhunac dijalogiziranja postigavši s grupom violončela, više puta i sa čelom solo (naročito u drugom stavu), na način pravog dvostrukog koncerta za klavir i violončelo. Da nije akcent stavljen samo na naglašavanje nežnog tona kompozicije, bilo je jasno u moćnoj „provali“ oktava u marševskim ritmovima trećeg stava i efektnom, snažno vođenom trijumfalnom hodu ujedinjenih muzičara, potom i u briljantnoj kodi.
Druga simfonija u ce-molu, opus 17, poznata i kao „mala ruska“ Petra Čajkovskog, prvi put je predstavljena u Novom Sadu i u toj činjenici, kao i u zadovoljstvu susreta s mladalačkim delom velikog ruskog simfoničara, još više leži značaj njenog premijernog novosadskog tumačenja. Vojvođanski simfonijski orkestar sa dirigentom Sezarijom Kostom ozbiljno je prostudirao kompoziciju, a onda je izveo odlučno i bez „praznog hoda“. Ceo orkestarski sastav bio je stabilan, zvuk lepo uobličen, a brojni solistički nastupi (posebno veoma dug uvodni „ekspoze“ prve horne, s temom ukrajinske narodne pesme, nastavljen potom u pastoralnom odseku drvenih duvačkih instrumenata) bili poetični i ekspresivni. Snažnom sviračkom energijom je zatim doneto „dinamično“ raspoloženje fugiranog Allegra comodo, ponovo s elegičnim uplivom horne, a delikatnošću marševskog pokreta, s širokom melodijom solo klarineta i raspevanih gudača (u srednjem, takođe folklornom melodijom obeleženom delu), osvajao drugi stav (Andantino marziale). Upečatljivo su delovali i duhoviti Scherzo i „narodski“ obojen završni stav, a naročito na bis ponovljen zaključni odlomak iz ovog svečanog, fanfarozno ozvučenog finala, koji je sada odsviran u očekivanom, veoma brzom tempu, upravo prema mogućnostima raspoloženih i veoma motivisanih muzičara. Publika je to osetila, i sviranje Vojvođanskog simfonijskog orkestra, i posle neuobičajenog, orkestarskog dodatka, još dugo pozdravljala.
Marija Adamov
kulturakoncertklasična muzikaVojvođanski simfonijski orkestarnovosadska Sinagoga










