Izvor: Politika, 02.Sep.2009, 23:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ruka umetnika i ruka ubice
Dve skulpture, nastale u različitim vremenskim periodima, predstavljaju aksiome i simbolizuju kontinuitet nasilja i stvaranja na ovim prostorima
Izložba pod nazivom „Ruka umjetnika – ruka ubice”, otvorena u „Art galeriji” u Svetogorskoj 29 u Beogradu, trajaće do 14. septembra. Na ovoj nesvakidašnjoj postavci prikazana su dva dela, „Ruka umjetnika”, Ilije Šoškića, i gvozdena crna ruka, odlivak ruke ubice, koji je uradio umetnik Selman >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Trtovac.
Šoškićev rad prvi put je prikazan u čuvenoj rimskoj galeriji „Mario Diakono” pod nazivom „Svet je bogat, čovek je siromašan”, 1980. godine. Rad Selmana Trtovca je nastao 1996. godine. Šoškićevo i Trtovčevo delo se sada sreću, iako su radovi nastajali nezavisno jedan od drugog, i u različitim periodima. I jedno i drugo delo su, prema rečima umetnika, aksiomi.
Prema objašnjenju Selmana Trtovca, njih dvojica su se poznavali od sredine devedesetih godina, a sreli su se posle više godina u Rimu 1999. godine, u vreme bombardovanja Srbije, i tada su se dogovorili da dve ruke, fizički i simbolično, treba da se sretnu na zajedničkoj izložbi.
Istoričar umetnosti Ješa Denegri u Šoškićevom radu prepoznaje simboličke, ritualne, mistične, metafizičke, ali i konkretne kulturno-političke konotacije. On Šoškića doživljava kao ubeđenog protagonistu kontestacijskog umetničkog i životnog svetonazora koji gestom, znakom ruke-kandže udara u lice novog društvenog, političkog i umetničkog konformizma. Rad Selmana Trtovca Denegri ocenjuje kao sublimaciju jednog nadindividualnog i zajedničkog generacijskog egzistencijalnog iskustva.
Šoškiću i Trtovcu je zajedničko i to što su se umetnički formirali van naše zemlje. Šoškić je od kasnih šezdesetih godina živeo u Italiji i tamo se uključio u tada vodeće krugove evropske konceptualne umetnosti. Selman Trtovac je tokom devedesetih boravio na Dizeldorfskoj akademiji gde je, pored umetničkog obrazovanja, sticao i kritičku svest o ulozi umetnika u društvu. Tu se 1994. godine i upoznao sa Ilijom Šoškićem povodom izložbe „Mi volimo i umetnost drugih”.
Izložbu prati dvojezična publikacija sa reprodukcijama radova, biografijama umetnika, tekstovima istoričara umetnosti Ješe Denegrija i Ivane Benović. Posebno interesantan deo ove knjige je transkript razgovora koji su Selman Trtovac i Ilija Šoškić vodili povodom zajedničke izložbe. U transkriptu razgovora, Trtovac kaže da su te dve ruke, u stvari, istorijski i vremenski aksiomi. Opet sticajem okolnosti, umetnici u dijalogu zaključuju da su obe ruke – leve. Selman Trtovac je pokušavao da izlije ruku ubice od zatvorenika u dizeldorfskom zatvoru, ali je na kraju našao ubicu u Beogradu, što se ponovo poklopilo sa željenom simbolikom novih balkanskih ratova. Šoškićeva ruka sa kandžama simbolizuje prelaz iz sedamdesete u osamdesete godine prošlog veka i burna previranja u umetnosti, koja su obeležila to vreme. Tako izložba odslikava aksiome i kontinuitet života, nasilja i stvaranja na ovim prostorima.
S. Stamenković
[objavljeno: 03/09/2009]