Pisanje nije prijatno

Izvor: Blic, 20.Jan.2008, 01:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pisanje nije prijatno



Naslov romana "Vok on" potiče iz refrena pesme "You'll Never Walk Alone". Song iz mjuzikla, kasnije besomučno obrađivan od Sinatre do Elvisa, konačno je zabetoniran kao navijačka pesma - objasnio je dramski pisac Uglješa Šajtinac poreklo naziva svog najnovijeg romana. U romanu "Vok on" Šajtinac piše o iskustvu glavnog junaka koji se iz Velike Britanije vozom vraća u banatski zavičaj, pripoveda o impresijama i uvidima predstavnika mlade izgubljene generacije, koji kroz alkohol, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << izmaglicu, humorno i gorko ironično doživljava to putovanje.



Vaš najnoviji roman "Vok on" predstavljen je u podnaslovu kao manifest razdraganog pesimiste. Koji pogled predstavnika vaše generacje preovlađuje - pesimistički ili razdragani?

- Pesimistički, na razdragan način.

Odakle je potekao neobičan naziv romana?

- Citat iz refrena pesme "You'll Never Walk Alone". Song iz mjuzikla, kasnije besomučno obrađivan od Sinatre do Elvisa i, konačno, zabetoniran kao navijačka pesma. To je to razdragano u pesimizmu.

Kritičari su roman proglasili svojevrsnim dnevnikom izgubljene generacije. Smeta li vam kada vas svrstavaju među pripadnike "izgubljene generacije"? Jer vi, naprotiv, spadate među istaknute reprezente vaše generacije...

- Zar to nije tipično ? Heleni bi rekli: "Lepa jednostavnost onoga što je tipično", čime mogu da se diče oni koji nisu pripadali izgubljenim generacijama. Volim da verujem da je generacija kojoj pripadam svojom "izgubljenošću" dobila još jednu priliku. Poslednju, verovatno. U takvoj situaciji vodi vas natčovečanska snaga, a pritiska očaj. Dakle, još lepša "jednostavnost onoga što je tipično".

Pojedini fragmenti romana "Vok on" podsećaju na pesme u prozi. Vi ste u književnost ušli s poezijom. Koji literarni rod vam danas najviše prija?

- Oskar Vajld je hvalio i podržavao pesnike koji su pisali prozna dela. Znao je da proza ne može da se obnavlja bez upliva pesnika u njeno stvaranje. Poezija je duhovna, a proza svetovna veština. Poezija beleži neprolazno, a proza često nije ništa drugo nego romansirana hronika, društva ili pojedinaca, kako vam drago. Poezija je uvek mogla bez proze, a proza nikad bez poezije. Sve u svemu, toliko o tome.

Ko su vaši književni uzori? Budući da ste imali pisca u porodičnom okruženju, a to je vaš otac, koliki je bio njegovoj uticaj da vi počnete da se bavite istim zanimanjem?

- Verovatno ogroman. Otac je sinu najmoćniji uzor i prva prirodna prepreka. Uvek sam želeo da ga nadmašim. Pri tom sam učio i krao od njega. Ta drevna igra nosi svu dramu ljubavi i borbe za prevlast. Jednom kad nadmašiš onoga čije carstvo nasleđuješ, stekao si potvrdu veštine i u istom trenutku neizlečivu tugu koju bi samo s njime mogao da podeliš. Uteha je obostrana, kad obojica shvatite da ste za nešto tako veličanstveno imali prilike.

"Vok on" ste napisali nakon romana "Čuda prirode", zbirke pripovedaka "Čemer" i epistolarne knjige "Nada stanuje na kraju grada" koju ste napisali sa ocem Radivojem. Prija li vam zajednička saradnja?

- Pisanje, često, nema nikakve veze s prijatnim osećanjima. Ono što obuzima, naprotiv, često je teško i zloćudno. Raditi to u društvu s još nekim, nalik je opštem ratu. Uzbudljivije je i obuzima. Veći je od malog, privatnog, sopstvenog rata. I jedno i drugo je fatalno, a kad to radiš u društvu, onda nije svejedno s kime.

Spadate u red multimedijalnih umetnika, sem što ste scenarista i prozni pisac, vi ste i muzičar. Da li je radeći na tri segmenta lakše opstati na domaćoj kulturnoj sceni?

- Uopšte me ne zanima da opstajem. Scenariji, drame, proza, to je konstanta, ovo s muzikom je preterivanje. Dok smo imali bend još se i moglo pričati, sad je to zanemarljivo.

Kako se razvija vaša muzičarska karijera?

Uvija se. Sklupčala.

Da li posle "Hadersfilda" planirate da još neki vaš pozorišni komad bude ekranizovan?

- Ne planiram. Ako neko drugi radi na tome, molim da me blagovremeno obavesti.

Multimedijalni umetnik

Uglješa Šajtinac (rođen 1971) jedan je od najzanimljivijih i najintrigantnijih multimedijalnih umetnika (scenarista, prozni pisac, osnivač i vokal grupe The Paors) na današnjoj srpskoj sceni. Dramaturgiju je diplomirao na FDU u Beogradu 1999. godine i trenutno se bavi profesurom na novosadskom fakultetu. Od marta 2003. godine dramaturg je Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Član je Udruženja književnika Vojvodine. Bavi se prozom i scenaristikom. Do sada je objavio tri knjige proze. Dobitnik je brojnih nagrada za dramsko stvaralaštvo. Tekstovi su mu predstavljani u Velikoj Britaniji, SAD, Nemačkoj... Od dramskih tekstova profesionalno izvođenje imali su "Rekviziter", "Pravo na Rusa", "Govorite li australijski" i "Hadersfild" (predstava u izvođenju JDP-a koja je osvojila brojne domaće i inostrane nagrade, a trenutno se prikazuje film s velikim uspehom).

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.