Nastavnici sami plaćaju (ne)potrebne seminare

Izvor: Politika, 27.Jul.2014, 13:47   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nastavnici sami plaćaju (ne)potrebne seminare

„Radionice”, neophodne za zadržavanje licence, često drže nestručni predavači koji na tome jednostavno – zarađuju

Stručno usavršavanje za nastavnika iz, na primer, Kovina, nije samo obaveza koju mora da ispuni da bi zadržao posao, već i ozbiljna investicija. „Dobar” seminar košta 10.000 dinara, po pravilu organizuje se u velikim gradovima, poput Beograda, Kragujevca, Novog Sada, Niša, pa uz navedenu cenu treba dodati i troškove puta, hrane i smeštaja, jer >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << dobar seminar traje nekoliko dana.

S prosečnom zaradom od oko 45.000 dinara nastavnik iz manje sredine s punim fondom časova daće gotovo pola plate za jedan ovakav seminar. Ako ima, na primer, 20 odsto norme, on zarađuje oko 10.000 dinara mesečno i za njega je to čist luksuz.

Nastavnik iz Kovina, kao i onaj iz Lebana, ili Beograda, ili Kragujevca, prosvetni radnik sa 100 odsto ili sa 10 odsto norme, svi imaju podjednaku obavezu stručnog usavršavanja da bi zadržali svoju licencu.

Svi oni, dakle, moraju da idu na seminare. Kad bi bilo po slovu zakona, svi oni bi, teorijski, mogli da se nađu na istom ovom „de luks” seminaru koji po osobi košta 10.000 dinara, jer je lokalna samouprava u obavezi svima da plati seminar.

Kako je to Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja osmišljeno, objašnjava Slobodan Brajković, predsednik Sindikata radnika u prosveti Srbije.

– Svaki direktor u obavezi je da na početku godine preda spisak nastavnika za stručno usavršavanje lokalnoj samoupravi i da vodi računa da svi zaposleni ravnomerno idu na obuke. Lokalne samouprave, zatim, refundiraju školama troškove stručnog usavršavanja. Tako bi trebalo da bude, ali u većini slučajeva nije. Neki nemaju pare, neki neće da ih daju, a nastavnici u strahu od otkaza, onda sami plaćaju troškove seminara – napominje Brajković.

Stručno usavršavanje obaveza je nastavnika od 2002. godine. Plaćanje nije. Da bi zadržali licencu, nastavnici u roku od pet godina treba da skupe 120 bodova sa stručnog usavršavanja, odnosno van škole.

Prosečni seminar košta oko 3.000 dinara, traje jedan dan i najčešće nosi osam bodova. Dragan Matijević iz Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije kaže da se takav seminar uglavnom sastoji od dva sata predavanja, radionice i analize koja sledi na samom kraju.

– To je jedan tamni vilajet. Stručni seminari su dobri, na njima može nešto da se čuje i nauči, ali ih ima priličan broj koji obrađuju opšte teme, kako komunicirati sa roditeljima, kako napisati portfolio i slično, i oni su potpuno beskorisni i besmisleni. S druge strane, iz mog predmeta, filozofije, gotovo da i nema stručnih seminara – navodi Matijević.

On napominje da Unija nastavnike savetuje da ne plaćaju seminare, jer to nije njihova obaveza. Oni, međutim, u strahu da će izgubiti licencu i posao, pod pritiskom zbog problema tehnoloških viškova o kojima se svake godine priča, opredeljuju se da ne isteruju pravdu, i na kraju, plate seminare iz svog, inače tankog, nastavničkog džepa.

Pitanje finansiranja stručnog usavršavanja bilo je tema jednog od sastanaka predstavnika prosvetnih sindikata sa ministrom Srđanom Verbićem.

– Tražili smo da ne odgovaraju nastavnici ako lokalna samouprava ne plati stručno usavršavanje. Takođe, mnogi seminari nisu stručni, predaje se na njima svašta, drže ih nestručni ljudi, a nastavnike primoravaju da ih plaćaju. Pošto smo imali mnogo primedaba na kvalitet seminara, tražili smo od ministra Verbića da se izbace svi seminari koji nisu stručni – kaže Brajković.

Škole iz Beograda se nekako i snalaze, dodaje predsednik Sindikata radnika u prosveti Srbije. Uplati im se deo novca za stručno usavršavanje, pa nastavnici, barem delimično, ne moraju sami da plaćaju ono što i nije njihova zakonska obaveza. Međutim, neke škole u Vojvodini, na primer, u teškom su položaju.

– Njima ne samo da lokalna samouprava ne plaća stručno usavršavanje, već ne dobijaju novac čak ni za materijalne troškove poput grejanja ili hrane za kuhinju. Te škole ne dobijaju gotovo nikakva sredstva i moraju same da se snalaze kako bi nastava mogla da se odvija – opominje Brajković.

Jelena Čalija

objavljeno: 27/07/2014
Pogledaj vesti o: Kragujevac

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.