Izvor: KMnovine.com, 01.Dec.2017, 09:28 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Srpski brodolom na kopnu - 1. decembar 1918.
Na današnji dan, 1. decembra 1918. godine - napravljena je nepopravljiva istorijska greška srpskog naroda, odnosno pohlepnog kralja Karađorđevića i njegove svite.
Kad su važni istorijski datumi uvijek napišem - da se ne zaboravi!
Ili kad su važni neki datumi koji su vezani za imena slavnih SRBA, pa i drugih svjetskih ličnosti, uvijek napišem - za sjećanje i pamćenje.
Znam da se ne mogu brisati niti prekrajati >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << istorijske činjenice, ali naravno, po meni, mislim da je na današnji dan 1. decembra 1918. godine - napravljena najveća greška u istoriji srpskog naroda.
Naime, Srbi su već tada, dakle tog dana, proglašavanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije svima pomogli da stvore i da imaju svoje nacionalne države. Bio je to embrion i san drugih naroda da će jednog dana u pogodnom istorijskom trenutku stvoriti svoje nacionalne države i svi ti "zbratimljeni jugoslovenski" narodi kasnije su u tome i uspjeli.
Samo nisu uspjeli Srbi!
Srbi su i dalje pod stalnom amnezijom i još uvijek kako tako uspjevamo da se održavamo samo zbog sluđenosti i zahvaljujući nevjerovatnoj agoniji i vjerovanju da smo jedini mi - nebeski narod.
A drugi narodi su znali da im je jedini spas za opstanak u stvaranju tadašnje kraljevine. Tako su svoju kožu spasili i Hrvati i Slovenci.
Decenije su trebale da prođu pa da konačno ostvare i svoje nacionalne ciljeve, odnosno da stvore svoje samostalne skoro jednonacionalne države.
To su uradili Slovenci i Hrvati. Kasnije i "braća" Crnogorci, pa naravno i Makedonci.
BiH niko i ne pominje, jer ona je ostavljena na milost i nemilost tavorenja i vještačkog održavanja i to baš onako kako to odgovara geostrateškim interesima velikih svjetskih sila.
Sasvim je, dakle, jasno da jedino Srbi nikad nisu sami sebi stvorili svoju srpsku državu, naravno u kojoj ravnopravno trebaju i mogu da žive i drugi narodi.
Naprotiv, svi ti drugi narodi počevši od te famozne Kraljevine, pa do danas, kad god su mogli, upravo oni su Srbiji zabijali nož u leđa, pri tom uvijek dozirajući ubode i udarce i to tamo gdje najviše boli i od čega nema oporavka i izlječenja.
Srbi i Srbija su i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu spašavali druge narode, bratski ih prihvatajući u svoj zagrljaj ne vodeći brigu o svom narodu koji je u svakom tom vremenu najviše stradavao.
Istorijski gledano ovaj datum postoji, ali faktički gledano on je skoro jedan vijek strmoglavio i unazadio jednu od najvećih država na Balkanu, upropastio je jedino Srbiju i srpski narod u cjelini.
Stvorio grobnicu srpskom narodu
Upropastio je Srbiju koja se od tada nikada više nije oporavila niti se stabilizovala i to samo zbog toga što je drugim narodima omogućila da imaju svoje nacionalne države, a eto svom srpskom narodu je ostavila da tumara od nemila do nedraga i u ovom teškom i bremenitom vremenu i bez jasnog putokaza gdje i kuda trebaju da idu i Srbija, pa i cijeli srpski narod.
Bez bilo kakve naknadne pameti i bez bilo kakvih pretenzija da je ovo što napisah bilo kome važno, ostaje nepobitan zaključak - sve je moralo tako da bude i da se tako desi. Međutim, nikada niko neće dati odgovore zašto smo morali toliko da stradamo i da zbog drugih kao narod nestajemo, samo da bi njima stvorili države.
Jednostavno rečeno - bio je to nepopravljivi srpski brodolom na kopnu.
Poslije toga Srbi se nikada nisu izvukli iz blata i skoro cijeli dvadeseti vijek se može nazvati razdobljem najvećeg srpskog stradanja u našem postojanju i trajanju na prostoru i vjetrometini Balkana.
Nikada se nismo opametili niti smo izvukli bilo kakve pouke i zato ćemo kao narod i dalje stradavati i ponovo vaskrsavati. Tako će biti sve do sudnjeg dana.
(Kralju Aleksandru o Hrvatima)
– Mi se sa njima nećemo usrećitiIZVEŠTAJ
VOJVODE ŽIVOJINA MIŠIĆA
Nj.K.V. ALEKSANDRU O HRVATIMA
(nakon obilaska Zagreba, Karlovca, Varaždina, Sušaka
i drugih mesta)
Beograd – „Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš … stvar je propala…
Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo.
Upozorio: Ž. Mišić
Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu.
Granice će biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kaže jezik i običaji, tradicija i najzad, gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago.
A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti…
Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša, nezajažljivi i u tolikoj meri lažni i dvolični, da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi".
"Ne zaboravite Visočanstvo moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati.”
Iz beleške sekretara Živojina Mišića, g. Milorada Pavlovića
Kralj Karađorđević nije poslušao slavnog vojvodu Živojina Mišića i srpska tragedija se nastavila
i danas traje, nažalost!
Piše: Slavko Jovičić
Izvor: KM Novine :: © 2014 - 2017 :: Hvala na interesovanju
