Nepravda  prema  Srbiji: Ili mi to samo  umišljamo?

Izvor: Blic, 26.Okt.2014, 22:52   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nepravda prema Srbiji: Ili mi to samo umišljamo?

Kažnjeni smo bez krivice, UEFA ponizila Srbiju... piše juče prestonička štampa na odluku UEFA da Srbiju kazni gore nego Albaniju za prekid utakmice u Humskoj. Da li je zapadni svet ponovo nepravedan prema Srbima ili mi to sve umišljamo?

Javnost u Srbiji, sudeći po prvim reakcijama, ogorčena je na odluku Disciplinske komisije UEFA. Većina je doživljava kao duboko nepravednu, bez obzira da li krivicu za tu nepravdu vidi u UEFA ili u nama samima.

Osećanje da veliki >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i moćan vrši nepravdu nad malim i slabijim vratilo se kao loš film iz 1999. Dobro, misle mnogi u Srbiji, znamo mi da nismo cvećke (karcinom “Bogdanov” je naša unutrašnja noćna mora), ali spustili su zastavu velike Albanije na fudbalski stadion usred Beograda?! Platiće 100.000 evra?! Sad znamo koliko košta politička provokacija par ekselans.

- Odluka UEFA je neopisiva glupost. Dajući nam tri boda, pa oduzimajući, skočili su sami sebi u usta. Takva apsurd ne postoji ni u lošim vicevima. To nije samo nepravda, to je ponižavanje jednog naroda, ne samo sportskog dela nacije, već celog naroda. Time nam poručuju da smo narod drugog reda i da treba da igramo preistorijske igre, a ne fudbal, jer je fudbal igra za bogate i moćne, a mi to nismo - smatra pisac Duško Kovačević.

Za istoričarku Branku Prpu ovde je reč o politikantstvu međunarodnih sportskih organizacija, kojeg ima i na drugim nivoima.

- Kad imate politikantstvo u Komitetu za dodelu Nobelove nagrade, onda ga imate svuda. Apsolutno je sve ispolitizovano i to na način da se amaterizam kao temelj sporta potpuno izgubio. Stvaraju se interesne, politikantske, finansijske, ovakve i onakve veze, tako da je ideal sporta kao vrednosnog sistema, onako kako su nas odgajali ranije, nestao - kaže Prpa.

Akademik i istoričar Dragoljub Živojinović smatra da je prva pogrešna odluka bila stavljanje Srbije i Albanije u istu grupu, zbog čega se moglo očekivati da će biti problema.

- Poruka koju su ovakvom odlukom poslali je da Tirana ima podršku velikih sila da se Kosovo konačno primi u Međunarodni olimpijski komitet - smatra Živojinović.

Za Duška Kovačevića kroz istoriju pravde nije bilo na ovim prostorima.

- Ovaj naš prostor meni liči na kafanski sto sa kariranim stolnjacima za kojim dvojica-trojica snagatora obaraju ruke pa obore i sto. Kad oni lome sto, obično strada Srbija, da li vojno, da li politički, a često i vojno i politički - kaže Kovačević.

Osećanje da smo nepravedno kažnjeni i da takvu nepravdu trpimo poslednjih deceniju-dve, ne može se, međutim, generalizovati, smatraju istoričari.

- Ne postoji istorijska konstanta nepravde prema Srbima, ne bih išla u istorijski fatalizam. Svaki narod imao bi šta da kaže na tu temu pravde ili nepravde drugih prema njemu. Uzmite rezultate balkanskih ratova, koji su za Srbe bili pravedni, ali ne za Turke ili Bugare. U istoriji je nesporno da su mali narodi plaćali i most i ćupriju i brvno, bitan je odnos snaga. Kad od međunarodne politike tražimo etičku dimenziju, teško možemo da je nađemo, sve je to pitanje trgovine - zaključuje Prpa.

Piše: Čedomir Antić, istoričar:

Velike sile se bore za svoje interese i izvoze sopstvene krize i unutrašnje probleme.

EU je nastala kao posledica slabosti evropskih zemalja. Iza tog “jedinstva” stoje vek ratova i neuspeha da neka od evropskih sila ostvari globlanu dominaciju. Danas EU predstavlja tvorevinu koja je najviše vrednosti prihvatila kao kompromis. Zato dobro dođe jedan narod, na koji je moguće iskaliti sav gnev zbog neostvarenog imperijalnog cilja i sve nezadovoljstvo iz kojeg bi, u drugim okolnostima, u evropskim elitama nastali ksenofobija, rasna mržnja, šovinizam...

Srbija je postala žrtva svojom krivicom, ali i sticajem okolnosti. Sukob evropskog zapada sa Rusijom, koji tinja već 300 godina, završen je melodramski početkom devedesetih. Srbi ne samo što su pružili otpor rušenju SFRJ i obespravljivanju polovine svoga naroda, već su ostali duže od drugih većinski privrženi realnom socijalizmu. Devedesetih je zato Srbiju pogodila “savršena oluja”. Mnogi kažu zasluženo jer ko bi, osim dokazanih krivaca, bio omražen i od evropskih i od američkih liberala, rusofoba klerikalaca i ateista, fašista i anarhista…

Taj odnos postoji danas. Tako je na jednom skupu evropskih narodnih partija elita EU političara 2004. žustro osudila neku decu u Istanbulu koja su gađala kamenjem pravoslavnog sveštenika (nisu ga povredila), ali nisu hteli da osude nedavni pogrom nad srpskim narodom na KiM kada je ubijeno 19 ljudi, srušeno 3.500 domova i 26 crkava. Kada su konačno, uz mnogo otpora u kojem je prednjačila Doris Pak, prihvatili da pogrom spomenu u dokumentu, nisu napisali ko je vršio nasilje, a crkve su nazvali “božjim hramovima”.

Suočeni smo s mržnjom, dubokom i nerazumnom. S njom moramo da živimo. Treba mudro da se odupremo. Pogrešni su putevi kvislinškog popuštanja, kao i autističnog otpora. Potrebno je da konačno definišemo svoje interese, racionalne, izvodljive, čisto srpske i svesrpske. Od njih nikad ne treba da odustanemo.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.