Izvor: B92, 15.Maj.2009, 22:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Les pirates seront pendus
Uhvate li vas mrežni žbiri da po Internetu kradete bilo što drugo osim bogu dane, dobit ćete prvo e-mail poruku sa upozorenjem. Ako ne poslušate, slijedi vam kuvertirana p-mail (pismo na papiru) upozorba; ako i nakon toga ne poslušate, slijedi vam ukidanje pristupa na Internet u trajanju do godinu dana.
Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr
Kakve li ljepote od ovog Interneta! Izvor znanja i mogućnosti, intelektualni alat bez premca. >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << Toliko moćan da mi omogući izražavanje na meni potpuno stranom, u ovom slučaju francuskom jeziku.
Naslov ovog teksta, sročen uz pomoć Google-a, Babelfisha i Katarine, a nadajmo se i ispravan, za sve vas offline korisnike i nefrankofone neznalice, znači: "pirati će visjeti”. Ili, "pirati će biti obješeni”. Ili, "pirati će biti zakačeni”. Možda i "pirati će objesiti sablju o klin i baviti se poljoprivredom”. Nešto od toga svakako jest. Kako se čini, najbliže istini moglo bi biti ovo posljednje.
Zaista opaka vijest
Ako ste mislili kako je vijest kazna od 1.06 milijardi europske zajedničke valute koju je EU odrezala Intelu zbog monopolskog ponašanja – u pravu ste. To je zaista opaka vijest. Dežurnog negativca iz Redmonda oprali su 2004. godine samo za pola milijarde istih tih novaca, pa iza ovako drakonske kazne zbilja stoji poveća količina prljavog rublja. No, ne želim ovdje pričati o toj vijesti. Ona je velika i značajna, ali za nas raju daleko, daleko bitnija je druga jedna vijest: u Francuskoj je izglasan zakon o zaštiti intelektualnog vlasništva na Internetu, onako drakonski kako to samo Francuzi znaju.
Unatoč protivljenju Europske Unije, koja je protivnik takvom pristupu rješavanja problema, Francuska je dobila zakon sa odredbom sličnom (iako ipak malo blažom) onoj američkog pravosuđa – za tri puta učinjeno kriminalno djelo u "izvozniku demokracije” slijedi poduži zatvor. U francuskom slučaju, riječ je o djelu neovlaštenog raspolaganja autorskim djelima u svrhu pribavljanja osobne materijalne koristi ili koristi nekoj drugoj osobi, a na štetu nositelja autorskih prava; odvjetničkim riječnikom rečeno: piratluku.
Bez Interneta na godinu dana!
Uhvate li vas tako mrežni žbiri da po Internetu kradete bilo što drugo osim bogu dane, dobit ćete prvo e-mail poruku sa upozorenjem. Ako ne poslušate, slijedi vam kuvertirana p-mail (pismo na papiru) upozorba; ako i nakon toga ne poslušate, slijedi vam ukidanje pristupa na Internet u trajanju do godinu dana.
Što i nije loše, jer, imajući na umu što je prije ovog mandata bio francuski Predsjednik Sarkozy, francuska mladež trebala bi biti sretna što im umjesto rezanja žica u sobu ne upadaju žandari organizirati veseli pendrek-party. Ili ih vežu lisicama za radijator, što se događa u malim zemljama na brdovitom Balkanu...
Tko sve čita vaš e-mail?
Ovaj zakon posprdno već nazivaju Carlinim zakonom – Carla Bruni je supruga francuskog Predsjednika, a kao umjetnica ima direktnog interesa od zakona koji nemilosrdno udara po svima koji bi se usudili piratizirati njena djela, pjesme, slike ili nešto treće. Sarkozy se pritom poprilično založio za prolazak ovog zakona, unatoč signalima EU da je ostalim zemljama članicama to neprihvatljivo.
No, daleka je Francuska. Čemu onda brinuti? Problem sa ovim zakonom nije u broju prekršaja, niti u ograničavanju pristupa Internetu prekršiteljima (koje će, budimo sigurni, uz to i ganjati po sudovima, možda i zatvarati). Najveći problem ovog zakona je što on zadire u privatnost građana Francuske. Na mala vrata gura se legislativa koja će, malo po malo, legalizirati prisluškivanje građana. I to vjerojatno u onom najgorem obliku, onom koji podrazumjeva da su svi građani sumnjivi i potencijalni pirati. Kada vas, nakon prve prijave (čije?), jednom stave u bazu podataka zlih kriminalaca što skidaju DivX filmove i MP3 pjesme sa Interneta, država ima pravo i iskoristit će ga da nadzire baš sve što radite. Iskreno sumnjam u benevolentnu državu koja će nadgledati samo vaš peer2peer promet, a vaše e-mail poruke, chatove i surfanje po web stranicama neće niti pogledati. Ne! Država će si uzeti za pravo da vam, jednom kad ste postali sumnjivi, pregledava apsolutno sav vaš promet, presreće i čita vaše e-mail poruke, prati što chatate, kada i s kim, u bazu podataka skuplja vaše navike surfanja, gleda koje stranice i koliko često posjećujete... Uglavnom, u trenutku kada ste imali nesreću biti stanovnik Francuske i iz nekog razloga (opravdanog ili ne) postali ste sumnjivi, možete se oprostiti od privatnosti na Internetu. Cyber-žandar će vam dugo, dugo vremena disati za ovratnikom, njuškajući i tražeći dokaze vaše kriminalne aktivnosti. Dapače, cyber-žandar može vam i predložiti da na svoje računalo postavite "filter” koji bi pazio da ponovo ne posrnete. Ako ga stavite, stavili ste si nešto što možda i ne želite. Ako ga ne stavite, e tek ste onda sumnjivi!
Pravo sa slobodu surfanja
Naravno, piratluk ne treba opravdavati, jer zaista jest riječ o kriminalnoj aktivnosti, punokrvnoj krađi (iako se ne krade materijalna stvar). No, boriti se protiv piratluka uvođenjem špijunske službe u najboljoj maniri Big Brothera, i to ne one bolesne gluposti s televizije već one mračne priče... brr!
Velika žrtva ovakvog načina borbe protiv piratluka je korisnikovo pravo na slobodu surfanja (koja je u modernom svijetu ništa manje važna od slobode govora u onom klasičnom smislu jer je u svojoj srži to podskup slobode govora, iako je percepcija obrnuta, pa najčešće ne izgovaramo, ali upijamo rezultate tuđe slobode govora, a svojim izborom onoga što ćemo čitati ispoljavamo pasivni dio iste te slobode) i njegovo pravo na privatnost, pravo da na Internetu radi što želi bez žbira koji će kibicati što on to, i kamo.
A kao i sve virtualne stvari, i virtualnu slobodu poprilično je lako izgubiti – kako tome svjedoči jedan le président čija je hirovitost obrnuto proporcionalna njegovoj veličini.
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
