Izvor: B92, 11.Okt.2010, 14:50 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Edukativno-nasilne igre
Kakve su te igre, te nasilne ekološke gerilske igre što potiču mlade na pobunu i stvaraju u njima želju da u ruku uzmu gajbu rajčica i naprave masakr u svojoj obrazovnoj ustanovi?
Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr
Bum! Tras! Pras! Moraju li sve računalne igre biti na neki način nasilne? Ne, ali činjenica je da u svijetu računalnih igara prevladava više ili manje skriveno nasilje. U najočitijem obliku to su pucačine iz prvog >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << lica, tzv. ego-shooteri, u kojima se natjeravate sa stvarnim ili računalom vođenim protivnicima i gledate tko će kome staviti soli na rep. Ili nož pod grlo.
Naizgled manje nasilne su druge vrste igara – igre u kojima smo nekakav fantastični lik, kakav mag, vitez, barbar ili nešto treće. Tamo obično nema (puno) nasilja nad humanoidima, no je li u redu propagirati zadatke u kojima se trebate zavući u špilju i pobiti cijeli klan trolova? Zaista, nije li i to nasilje? Najzad, i trolovi su ljudi – reći će vam mnogi benevolentan stanovnik Interneta.
Strateške igre? Tamo se samo pomiču neke figurice, teritorij prelazi iz ruke u ruku... dakako, u fokusu igre je strategija i posve je nebitno što u stvarnom svijetu takve stvari uvijek idu ruku pod ruku sa stradanjem civila, ratnim zločinima i drugim ljepotama civilizacije.
Sportske igre? Kvizovi? Je li moguće biti nasilan u tako nečemu? Fizički – pitajte hrvače. Psihički, zanimljivo je kako igre često potenciraju emotivno nasilje prikazujući pobjednika u pozi isturenih grudi i visoka čela, dok je drugoplasirani sav nekakav tužan i obješen. Luzer. Takav stav sa one strane ekrana zatim se prenese na ovu stranu ekrana i eto ti braće što se stalno svađaju i tuku.
Tek igre za onu malu djecu što tek uče prepoznavati stvari u sebi nemaju ništa ili gotovo ništa nasilja.
Kao da nam nenasilne igre nisu zanimljive. Ili je vrlo teško do nemoguće načiniti igru koja u nekom aspektu ne bi bila nasilna prema nekome. Ne mogu (u stilu čangrizavog starca) reći kako u vrijeme moje mladosti nije bilo tako, no istina je da nije bilo ego-shootera, najboljih medija za elektroničko nasilje. Računala su bila sporija, sa manje grafike, manje zvuka, jednostavnijim igrama... pa ipak, i tad se sve u šesnaest tamanilo vanzemaljce! Ali bilo je i zaista nenasilnih igara - pomalo. Jedino se valjda žanr promjenio, pa umjesto skrolirajućih pucačina sada vladaju one iz prvog lica.
Htio bih ovdje predstaviti nekoliko jednostavnih igara ekološke tematike, zanimljivih klincima kao i odraslima. No, čim sam se maknuo od onih najjednostavnijih, primjerenih predškolskom uzrastu, element nasilja se nužno pojavio. Nekad ste u ulozi GreenPeace aktivista, pa morate bježati od zločestih zagađivača i lobista velikih korporacija (ili vi trebate njima na neki način nauditi, pa makar i besmislenom podmornicom sa boksačkom rukavicom), ili morate svoj lik izložiti nekoj opasnosti, ili vam je u igri dana nedvosmislena poruka o tome kako vaše akcije čine nasilje prema okolišu.
Treba li nas čuditi što se u ekološkim igrama nasilje na neki način provlači kroz fabulu? Mislim da ne. Moderni način života i konzumerističko društvo nekompatibilni su sa ekologijom; u njihovom prvom planu je zadovoljavanje vlastitih potreba, ergo nasilje prema prirodi. Ekologija je suprotiva takvom načinu razmišljanja i nastoji napraviti balans između trošenja prirode i njene obnove – jedini dugoročno održiv scenarij. No, taj scenarij zahtjeva od nas promjenu vlastitog ponašanja, ergo nasilje prema nama i našem osjećaju komocije. Zato ekološke računalne igre (za veću djecu i odrasle) moraju u sebi imati notu nasilja, ako zbog ničeg drugog, onda zbog prikaza scenarija u kojem konzumerizam pobjeđuje.
No, dosta filozofiranja! Kakve su te igre, te nasilne ekološke gerilske igre što potiču mlade na pobunu i stvaraju u njima želju da u ruku uzmu gajbu rajčica i naprave masakr u svojoj obrazovnoj ustanovi?
Food Force je igra izrađena pod pokroviteljstvom WFP), organizacije koja dobavlja hranu na ugrožena područja. Ovu relativno stariju igru možete igrati na Windows, Macintosh i Linux (kroz WINE emulaciju), a igra igrača vodi kroz šest faza pomoći – od lociranja izbjeglica helikopterom, preko izrade odgovarajuće hrane i dobavljanja po opasnim područjima, sve do faze planiranja ekonomskog oporavka povratnika. Cilj igre je osvjestiti igrače o potrebama i problemima u dobavci hrane na konfliktna područja.
Super Energy Apocalipse: RECYCLED! je izvrsna strateška (i prilično nasilna) Flash igrica (stoga igriva na skoro svakom modernom računalu, uz ispriku vlasnicima pojedinih Appleovih proizvoda) na temu tehnološke apokalipse, pa se ostatak čovječanstva treba snalaziti korištenjem tehnologija i pritom braniti od napada neobičnih bića koja se hrane – otpadom. Napravljena u stilu Starcrafta, apokaliptična igra natjerat će vas da se razvijate u smjeru obnovljivih izvora energije – ili propadnete.
Windfall je još jedna Flash igrica u kojoj gradite vjetrenjače, a najveći problem u igri političke je prirode – trebate postići dovoljnu količinu energije i pritom zadržati popularnost građana.
Želite li (mlađeg) klinca poučiti vezi između ljudske aktivnosti i zagađenja, igrajte s njim Eco-Ego, simpatičnu igricu u kojoj čovječuljak svojim akcijama direktno utječe na svoj mali ekosustav.
Malo akcije naći ćete u igri La Hague GreenPeace u kojoj trebate malom podmornicom pokupiti opasni otpad u morskoj špilji.
Clim Way je više edukativna nego igra, ali hajde... u njoj dobivate već predefinirani grad i kroz niz akcija poboljšanja postojeće tehnologije nastojite povećati efikasnost i smanjiti zagađenje okoliša.
Tri nekonfliktne, jedna konfliktna i jedna nasilna igra – statistika nije tako beznadežna. Igre ipak ne moraju baš uvijek u sebi kriti nasilje, a neke mogu pritom biti i zanimljive odraslima.
Naravno, nekome će se vjerojatno najviše svidjeti Super Energy Apocalipse, a netko će više voljeti neku drugu igru. Kako god bilo, izvolite – čak i ako se vi osobno ne igrate, na raspolaganju vam je nekoliko zanimljivih igara kojima potomstvo možete poučiti o potrebi čuvanja okoliša. Pa i zaigrati zajedno s njima, zašto ne?
