Izvor: B92, 15.Mar.2010, 16:55 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Da ste Google...
... da li biste se povukli iz Kine?
Radoslav Dejanović, Monitor.hr
Kineska vlast odlučila se tvrtci Google uvjetovati ostanak na kineskom e-tlu odgovarajućim ustupcima u cenzoriranju interneta u toj zemlji. Google, čini se – na to ne pristaje.
Kina, najmnogoljudnija zemlja i jedan od posljednjih bastiona komunizma, pitanje slobode govora shvaća vrlo ideološki. Kao što se stariji među nama i sami sjećaju, komunističke zemlje >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << imale su (i očito još uvijek imaju) poseban odnos prema slobodi govora: ona postoji, ali samo dok ne kritizira režim, tekovine revolucije ili trenutni stav partije. Kontrola medija nije izuzetak, već pravilo (iako, po tome bismo i mi mogli proći kao neka vrst komunizma), a modernizacija nije niti najmanje olakšala čvrsti stisak vlasti.
A internet, i to je tek još jedan medij. Kojeg valja kontrolirati, jer neprijatelj zemlje nikada ne spava. Tako je Kina uvela sustav kontrole i nadzora sadržaja i prometa na internetu: počevši od restriktivnih zakona i drakonskih kazni, do stroge "carinske” kontrole prometa koji izlazi iz Kine i u nju ulazi. Dapače, Kina je jedna od rijetkih zemalja koje posjeduju internetsku policiju, grupu pravih policajaca čiji je zadatak čuvati tekovine revolucije u cyberprostoru. Kao vrhunac priče, projekt Zlatni štit, nazvan još i Veliki kineski firewall (vatrozid, u krajnje nespretnom hrvatskom prijevodu), više ili manje efikasno sprječava slobodan protok informacija u i iz zemlje. Kontrola, dakle, totalna.
Cenzura i deset zapovjedi
I onda se tu nađe jedan Google, zainteresiran za to ogromno tržište. Google, sa svojih deset principa poslovanja, svojevrsnim etičkim kodom. Na stranu koliko se zaista Google drži tog koda, činjenica je da zahtjev Kine da sustav omogući nadzor i cenzuru građana te zemlje nije kompatibilan sa tih (slučajno?) deset zapovjedi.
Oh, da – da ne bih ostavio dojam kako je Kina jedina zemlja koja paranoično nastoji regulirati Internet, valja podsjetiti kako to u određenoj mjeri žele zapravo sve zemlje. U nekoj minimalnoj mjeri države nastoje kontrolirati komunikaciju kriminalnih i terorističkih skupina, a neke vrlo demokratske države poput Australije ili SAD idu i korak dalje u nastojanju "zaštite” vlastitih građana, što izaziva konstantnu borbu vlasti i nevladinih organizacija koje se bore za digitalnu demokraciju. No, niti jedna od njih do sad nije si uzela za pravo naređivati Googleu ili nekoj sličnoj tvrtci da – rade ono što im oni kažu, ili se tornjaju van.
Google će, kako stvari stoje, pokupiti krpe i otići iz Kine. To im svakako služi na čast, no time si zatvaraju vrata na najprosperitetnijem informatičkom tržištu svijeta. Google će tako dobar dio kolača ostaviti manje skrupuloznim igračima, pa će biti zanimljivo vidjeti tko će uzeti taj slobodan teritorij: izvorno kineska tvrtka ili neki od zapadnih igrača kojima ljudska prava ne igraju neku posebnu ulogu.
E, sad – moralno pitanje.
Da ste vi gazda te tvrtke, biste li se i vi povukli sa tržišta zbog moralnih principa? Ovo je trik pitanje za svakog vlasnika informatičke tvrtke ili obrta u Hrvatskoj, jer u jednom smislu postoje poveznice između Hrvatske i Kine: u Kini država kontrolira tržište, u Hrvatskoj država je kupac 40% cjelokupne IT opreme i usluga. Riječ je o dva različita politička sustava, ali ekonomski gledano priča je ista: u Hrvatskoj vas nitko neće uhapsiti i osuditi ako mislite drugačije, ali sama činjenica da je naše IT tržište zaista sićušno, a da gotovo polovicu drži sama država – postavlja tvrtke u sličan položaj. Ne nužno u ljudskim pravima, već u odnosu gospodara i sluge. (iako, da – moglo bi se itekako pričati i o domaćoj problematici ljudskih prava na internetu)
Želite biti nekorumpirani? Odreknite se poslovanja s državom.
Želite li biti nezavisni, nekorumpirani, samo svoji i sa svojim fantastičnim proizvodom? Možete se odmah odreći polovice tržišta. Odbiti jednog tako velikog kupca kao što je država mogu samo dvije vrste tvrtki: one koje su dovoljno velike i sa dovoljno razvijenim vlastitim tržištem da ne moraju ulaziti u poslovanje sa državom, te one koje su dovoljno male i dovoljno ekonomične da se mogu zadovoljiti pabirčenjem mrvica sa stola velikih, skromno živeći ispod stola i bivajući sretnima samim time što su na toplom i site.
Na moralni problem neizostavno se naiđe kada tvrtka poželi porasti u nešto malo ozbiljnije. Čini mi se kako bi većina ipak imala ovakav odgovor na pitanje sa početka teksta: "Kakve veze ima tehnologija koju prodajem sa ljudskim pravima?”
