Izvor: Nezavisne Novine, 21.Maj.2017, 14:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Za svestrano dijete potrebni su čitanje i interakcija

Dokazano je da je razvoj tehnologije kod djece doveo do povećanja nivoa inteligencije, ali i do smanjenja emocionalne. Nekoliko stotina ili desetina prijatelja na Facebooku nisu prijatelji, nego publika.

Stalna izloženost publici stvara pritisak i ovisnost o potvrdi, a posljedica je krhak identitet. Ako ne želimo pametnu djecu kojom će društvo moći emocionalno manipulisati, tehnologiji treba dati pomoćno mjesto u učenju i razvoju.

Kad je dijete maleno, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << vjenčani prsten na maminoj ruci za njega je tek blistav, privlačan predmet koji bi bilo dobro što prije ugurati u usta. Kako dijete odrasta, prsten dobija značenja  dijete nauči da je to predmet koji se nosi na ruci, i to na određenom prstu i u određenim uslovima. S vremenom prsten dobija i prenesena značenja koja su u vezi s odnosom njegovih roditelja, načinom života i porodice. Kao odrastao čovjek, ako se i sam vjenča, značenje prstena širi se na iskustvo vlastite zajednice i bračnog života, a ako se razvede, sve će te pojmove propitivati i prsten će dobiti dodatna, nova značenja.

Tako se naš mozak razvija u um  radom i povezivanjem moždanih ćelija, od predmeta kojim se trljaju zubići, dolazimo do simbola filozofskih pitanja o braku, zajednici, društvu…

Ovo je tek jedan slikovit primjer razvoja mozga u um povezivanjem moždanih ćelija koji navodi jedan od najpoznatijih svjetskih neurologa Suzan Grinfild sa Univerziteta "Oksford".

Da bi se moždane ćelije razvijale i povezivale, djetetu je potrebno podsticajno okruženje, a danas se sve više roditelja pita šta je za djecu podsticajno okruženje i kakvo mjesto u tome treba dati modernoj tehnologiji. Suzan i njeni kolege tvrde  pomoćno. Tehnologija ne smije biti osnovni model učenja za djecu. Ona u mozgu ne podstiče stvaranje neuronskih veza, dublje razumijevanje i iskustvo. Da bi se dijete svestrano razvilo, nužno je čitanje, pričanje priča i kvalitetna interakcija uživo.

Već je dokazano da virtuelna komunikacija dovodi do smanjene empatije i emocionalne nezrelosti. Nekoliko stotina ili nekoliko desetina prijatelja na Facebooku nisu prijatelji, nego publika. Stalna izloženost publici stvara pritisak i ovisnost o potvrdi, a posljedica je krhak identitet. Pretjerano igranje videoigrica skraćuje pažnju, smanjuje empatiju, povećava nivo dopamina kao kod ovisnika.

Kad dijete čita ili mu čita roditelj, njegov mozak radi mnogo više od jednostavnog praćenja priče. Skeniranjem mozga dokazano je da kad zamišljamo scenografiju priče, oživljavamo likove, dočaravamo zvukove i mirise, aktiviraju se različita područja mozga u kojima se ta iskustva obrađuju te se tako stvaraju nove neuronske veze, baš kao u priči o prstenu na početku teksta. Dok čitamo priču, mozak stimuliše ta iskustva, kao da smo ih doživjeli, što se ne događa kad igramo videoigrice. Učimo iz ličnih i iskustava drugih, što nam omogućava da sagledamo život iz više perspektiva.

Nastavak na Nezavisne Novine...