Izvor: B92, 22.Okt.2010, 15:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Verujete li Facebooku?
Danas se na Facebooku požalite na tešku bolest člana obitelji, a već sutra bivate bombardirani reklamama za pogrebna poduzeća i čudesne alternativne lijekove. Na Facebooku vi ste tek roba za prodaju.
Piše: Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr
Je li vas zaista začudila priča o velikom broju korisnika čiji su podaci "iscurili” sa Facebooka? Nadam se da nije – jer ovo nije ni prvi, niti je zadnji takav slučaj na toj >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << društvenoj mreži. Ta priča jednostavno je zamišljena kao jedno veliko mjesto na kojem će ljudi ostavljati podatke o sebi.
Cijeli smisao te mreže zapravo jest u tome da ljudi obznanjuju urbi et orbi što sve rade, što im se događa, što žele, o čemu sanjaju, što im se sviđa a što ne... i pritom jedni drugima komentiraju.
Kako sam već o tome ovlaš pisao, prava farma na Facebooku nije ona gluparija sa kravicama na farmici, već silna, ogromna količina podataka o potencijalnim kupcima neke robe. Iako to na prvi pogled nije vidljivo, spretan marketingaš sa dovoljno znanja vlastite struke i nešto mozga može iz te hrpe naizgled kaotičnih podataka posve lijepo izvući trendove, što je moderno a što nije, što se traži a što izbjegava. I sukladno tome prilagoditi nekakav svoj proizvod ili marketinšku strategiju.
Često ne marimo previše za vlastitu privatnost na Internetu – pa tamo radimo stvari koje ne bismo radili u stvarnom svijetu. Isto tako, on-line servisi nas opuštaju, čine nam sugovornike distanciranima, a to kao posljedicu ima smanjenje inhibicije.
K tome mladi često imaju bitno opušteniji stav prema vlastitoj privatnosti (uostalom, njihov se svijet vrti oko društva i prihvaćenosti u njemu), pa se često živi "javno”. Na neki način je to možda i kompenzacija kompleksa poznatih posvuduša, osoba koje u životu nisu nešto naročito postigle, ali iz nekog razloga ima ih po svim medijima. Pa ako već 24Sata neće pisati o vama, uvijek možete sami od sebe napraviti budalu – na Facebooku.
Trgovina Kupcima
A sve što radite, sve pametno i ono bedasto, sve je to informacija o vama, vašim navikama i najzad – o vama kao kupcu. Jer ovo zadnje je jedino zaista zanimljivo. Nemojte misliti kako se podaci o vama skupljaju zato što netko ne zna što bi sa diskovnim prostorom na svom računalu. Podaci se skupljaju kako bi netko mogao prodati Vas Kupca trećoj osobi. Nju, pak, ne zanima ni tko ste ni što ste, ni što znate ni što ne znate, već samo što ste spremni kupiti.
To naizgled nije tako strašno, ta i Amazon svojim registriranim korisnicima šalje preporuke knjiga bazirane na osnovu onoga što su već kupili i što ljudi slični njima kupuju. To je možda benigna sitnica, no to znači da tamo negdje netko, čovjek ili stroj, na neki način zna kakve su vam potrošačke navike, što vas zanima i za što ste spremni potrošiti novac.
S druge strane, Amazon nije Facebook. Facebook (i druge takve mreže, ne zaboravimo!) skuplja mnogo više podataka od vaših čitalačkih navika. I vi zapravo ne znate što s njima radi, a ne možete biti niti sigurni tko sve do tih podataka može doći.
Raj za marketingaše
Pomalo groteskan, ali posve realan scenario mogao bi biti i ovaj: danas se na Facebooku požalite na tešku bolest člana obitelji, a već sutra bivate bombardirani reklamama za pogrebna poduzeća i čudesne alternativne lijekove.
Ili objavite da imate financijskih problema, a već sutradan, osim što će nestati svi vaši Facebook prijatelji, u poštanski sandučić počet će kapati ponude za ultrapovoljne kredite.
Zvuči preblesavo? Što mislite o ovome? Možda će vam se na prvi pogled svidjeti ideja, ali ako o njoj dobro razmislite, možda uočite na koliko mnogo načina je ovo – pogrešno.
Osim, naravno, ako ste marketingaš. Onda je ovo pravi raj za vas.
Popis problema sa privatnošću na Facebooku je popriličan. Iako se tvrtka više ili manje trudi raditi na privatnosti, čini se kako je riječ o teškim manevrima kojima se pokušava umiriti javnost zabrinuta za vlastitu privatnost, a da se pritom što je moguće manje zatvore vrata online oglašivačima.
Jer – na Facebooku vi ste tek roba za prodaju. Postoji izreka koja naopačke okreće novinarstvo i izdavačku industriju, a koja kaže: Novine su tu da bi svoje čitatelje prodale oglašivačima. Potpuno ista analogija može se primjeniti na Facebook – korisnici su tu da bi podaci o njima i njihovim životnim navikama bili dostupni oglašivačima.
Poslodavci zaista provjeravaju vaše profile
I, za kraj – moj stari rant o Facebooku kao ubojici radnog vremena i dalje stoji. Samo, vremena se polako mijenjaju. Sad su mnogi poslodavci upoznati sa fenomenom Facebooka i svjesni su kakav kradljivac produktivnosti to jest.
Dapače, sve više to okreću u svoju korist – ako je do prije godinu dana priča o poslodavcu koji prije zaposlenja provjerava Facebook stranicu budućeg djelatnika zvučala totalno američki, iznenađenje: to je praksa koju sve više domaćih poslodavaca, posebice onih ozbiljnijih (u kojima se kadrovsko ili HR department imaju vremena zabavljati istraživanjem podataka budućeg djelatnika) primjenjuje. Što i nije tako loše – imate li potencijalnog djelatnika koji na svom profilu kaže kako najviše voli ništa ne raditi, što možete zaključiti o njegovim radnim navikama? Ili vam buduća tajnica posjećuje sve kasnonoćne zabave i ne propušta niti jedan tulum, a vama treba netko tko će na posao doći u osam ujutro, i to naspavan i spreman preuzeti dnevne obaveze...
Posloprimci, budite svjesni: poslodavci zaista provjeravaju Facebook profile kandidata. A oni informatički pismeniji njuškaju i drugdje po Internetu. Poslodavci su postali svjesni činjenice da mnogi mladi (i ne tako mladi) ljudi svoje radno vrijeme provode viseći na Facebooku, a to svakako nije ono za što ih plaćaju. Stoga valja imati cojones i učlaniti se u ovakvu grupu.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
