Završena velika avantura: Vratio se Viktor Lazić

Izvor: Press, 17.Jul.2010, 23:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Završena velika avantura: Vratio se Viktor Lazić

Posle godinu i po dana puta na kojem je doručkovao sa mongolskim plemenima, ručao sa piratima i večerao na ruševinama „Crvenih kmera", Viktor se vratio u Beograd, a pred porodicu, prijatelje i novinare stigao je naravno u - „ladi"
Posle skoro godinu i po dana, tri kontinenta, pređenih 140.000 kilometara staza, bogaza i tek ponešto pravog puta, nebrojeno kvarova na „ladi" i nijednog na Milevi, najveći srpski avanturista Viktor Lazić >> Pročitaj celu vest na sajtu Press << vratio se u Beograd.

Kako i dolikuje dobrim domaćinima, sačekali smo ga juče, nešto pre podneva, u debeloj hladovini kestena iza Sava centra. Mi, ekipa njegovog „Pressmagazina", za koji je sve vreme putešestvija pisao, mnogobrojne televizijske ekipe i još mnogobrojnija familija.
Majka Gorica, pre svih! Posle godinu i po dana strepnje i briga popustile su „brane" u očima...
- Nisam ga ispratila sa suzama jer nije dozvolio da zaplačem, ali sad više nisam mogla da izdržim, same su potekle... - kao da se pravdala ova divna žena zbog onoga što bi svaka majka učinila da zagrli sina posle toliko vremena, i posle puta sa kojeg je o njemu svakog trenutka mogao da stigne zao glas, ili danima nikakav glas...
- Ali, na sreću, nije, i samo je to sad važno - veli, i sam se boreći s emocijama, pokušavajući da se u trenutku nagleda svega za čim je čeznuo minulih meseci.
Međutim, ono što više od havarisane „nive" pada u oči jeste „polovina" čoveka koja je iz nje izašla, s osmehom širokim ko mongolsko bespuće. Polovina u odnosu na onog kojeg smo ispratili s proleća prošle godine, a i taj teško da je kuburio s kilogramima.

- Malo sam smršao, nekih 22 kilograma, ali sad sam se još i popravio kako sam izgledao, hahaha... - zdravimo se s prijateljem uz čije smo fenomenalne tekstove sitnili nedelju, čekajući sledeću da vidimo u koju je torbu gurnuo glavu i na koji je način, iznova, potvrdio onu Ničeovu: „Čovek je biće stvoreno da prevaziđe samog sebe"!
- Vidite, deco, da nije moj, divila bih mu se, ovako, samo zahvaljujem bogu što mi se vratio živ i zdrav! Ma, divi mu se majka i ovako, preponosna sam na sve što je učinio, ali već strepim od onog što me zasigurno čeka - Viktorov novi put i nova avantura - dobacuje majka dok „secamo" Milevu sa zadnjeg sedišta čuda ruske autoindustrije - „lade-nive", koju su mu baš otac i majka kupili pred polazak na put. Polovnu, ali u odličnom stanju, „ladu", razume se. Sad je tek nešto starija, ali izgleda kao da je Gagarin u njoj obletao oko Zemlje, i nekoliko puta se grubo očešao o nju...

- Pa, gde si Mileva, kućo stara - zdravimo se i sa „damom" koja je zajedno s Viktorom pošla na put, ćutke otrpela sve, i evo, zdrava se vratila. Idealna žena - ćuti, jeftina za održavanje (flekica tu i tamo), a kad dosadi, dovoljno je otvoriti ventil i sačekati koji minut pre nego je spakujete u kasetu...
- Mileva je čudo! Uvek napominjem da na put nisam otišao sam, već sa dve divne dame - Milevom, da zbog bezbednosti izgleda kao da ne putujem sam, i „ladom", da nas odvede tamo kud smo namerili-pokušavamo da na ovih sumanutih 30 i nešto iznad nule uspravimo Milevu, da i ona pozira. Gumena ili ne, zaslužuje svoj deo slave...
- Planiram da se malo odmorim i pripremim za veliki put u Afriku ili Južnu Ameriku, na koji sam namerio krajem godine, ukoliko uspem da nađem sponzore, jer... - u ovome „jer", sabrana je otprilike čitava Viktorova finansijska muka, koja ga je jednako verno kao i Mileva pratila tokom čitavog puta.
Iz Beograda je na put krenuo sa 100 evra, usput su mu roditelji i familija slali koliko su i kad su mogli novca, a u nekoliko navrata je bio prinuđen i da traži posao, a sve da bi ispunio jedan od osnovnih ciljeva svog puta - da kupi i donese u Srbiju sve ono što smatra vrednim i autentičnim, i pohrani u putničku biblioteku i muzej, koji je namerio da otvori u svojoj kuću na Banjici.

- Doneo sam više od tone najrazličitijih knjiga, što onih pisanih na listovima bambusa, papiru od pirinča, uklesanih u kamenu... do magijskih iz najrazličitijih plemena, mongolskih molitvenika... Želim da naglasim da moj put nije bio tek puta radi, već rad, misija u okviru koje sam obišao 8.000 mesta širom Evrope, bezmalo čitave Ruske federacije, Azije i Australije, sa željom da naučim što više o njima, ali i da naučim njih što više o nama. Na čuvenom Univerzitetu u Vladivostoku sam održao i predavanje o Kosovu i Metohiji, za Geografski institut „Jovan Cvijić", koji se nalazi pri našoj Akademiji nauka i umetnosti, radio sam istraživanje o rusko-mongloskoj granici, kao i na doktoratu o kineskom pravu, a uz engleski i nemački jezik koje govorim odranije naučio sam i ruski.
Sve o čemu smo čitali u reportažama našeg pustolova  i sve ono što je prećutao - sabraće u knjizi „Veliki put Viktora Lazića", koja će u izdanju naše kuće već sledećeg meseca izaći iz štampe.
Dotad, stići će valjda malo i da odmori, mada se njegovo poimanje odmora razlikuje od stereotipa o izležavanju, jer kako onda čovek da prevaziđe samog sebe, a Viktor je to, nesporno, već učinio doručkujući sa mongolskim plemenima, ručajući sa azijskim piratima, večerajući na ruševinama zloglasnih „Crvenih kmera" i noćeći, a gde drugo, nego u „ladi".

Nastavak na Press...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Press. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Press. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.