Vučić Perović: Lepo je u koži Metodija Sinđelića

Izvor: Prva.rs, 10.Mar.2014, 11:43   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vučić Perović: Lepo je u koži Metodija Sinđelića

Metodije Sinđelić je neodoljivi klinac s gitarom, nepopravljivi romantik i najveći oslonac ocu i braći. Vučić Perović, mladi glumac sa Fakulteta dramskih umetnosti, verno dočarava miljenika ovdašnjih tinejdžerki.
Kako je biti u Metodijevoj koži?
Uuuhhhh...Bezbrižno, ležerno, zbunjeno, zaljubljeno...Lepo...
Vučić je i inače (ne samo u seriji) veliki džentlmen. Svestan svoje uloge i toga da gledaju deca, smatra da je velika odgovornost na plećima glumca.
Ima jedan klinac tu u zgradi i kad me vidi svako drugo, treće jutro, imamo foto sešn. To je mnogo lepo, kad te vole neki ljudi koji su iskreni i otvoreni. Lepo je zato što sam nekad gledao „Porodično blago“ i „Srećne ljude“ i to su meni bili uzori. Sad smo mi došli u taj stadijum da smo nekome uzori i onda je to i velika odgovornost.
Kakvu poruku šalje serija?
Danas je teško sačuvati klince i danas je najteži posao biti roditelj. Pored ovih fejsbuka, tvitera i mobilnih telefona ljudi su se otuđili. To se vidi u autobusima. Ja često putujem autobusima i vidim da su ljudi okrenuti sebi, svako ima slušalice u ušima i da li ćeš ti da padneš ili nećeš, on te neće videti jer ima svoju liniju u ušima. Mislim da bi ovi klinci koji sad gledaju seriju, trebalo da shvate da uče za sebe. Tek kad počnu da uče za sebe, postaće ljudi. Dok god uče za roditelje i zbog roditelja se trude da budu odlični đaci, a ne zbog svoje vizije budućnosti, to nije dobro. Baviti se onim što voliš, najvažnija je stvar.
Kao što reče na početku, u Metodijevoj koži je lepo. Zaljubljeno. Jesi li i ti zaljubljen?
Već duuugooo....
Iako su njegova karijera i studije vezani za Beograd, a porodica mu je u Kotoru, veza među njima je jaka i neraskidiva.
Ljubav me održava, ljubav prema bližnjima. Kad nisam u Kotoru gde su moji, kad se osetim usamljeno, onda čitam. Ne mora to da bude Umberto Eko „Ime ruže“, može da bude i knjiga za fakultet. Radim na sebi, učim, čitam i onda shvatim da znam da ništa ne znam (Sokrat, je li? smeh). Samo treba da se radi na sebi, rad rad i samo rad... I onda, šta god da se dešava okolo, ti si dobro.

Nastavak na Prva.rs...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Prva.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Prva.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.