Izvor: Politika, 16.Apr.2012, 23:21   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Novi projekat „zlatnog Podunavlja”

Arhitekta Vojislav D. Dević definisao Panevropski dunavski mirotvorijum, čije mesto vidi negde na obalama „zlatnog Podunavlja”, između Beograda i Novog Sada

Iz radionice arhitekte i urbaniste Vojislava D. Devića stiže nova inicijativa u prilog nenasilnom, miroljubivom preobražaju Evrope, pod nazivom Panevropski dunavski mirotvorijum.

Autor je kreirao ovo središte kao ambijent u kojem se Evropa uravnotežuje i integriše kroz bolje upoznavanje, komuniciranje >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i prožimanje na svim poljima kulture, vere, privrede, politike, kroz mirotvoračke akcije i saradnju.

Pošto je u projekat „upakovao” specifičnosti i različitosti svih sadašnjih i budućih članica EU, arh. Dević je ovo središte zamislio kao kamen-temeljac za „početak nove, blagotvorne, dobrotoljubne, mirotvorne nenasilne sveevropske civilizacije koja će obezbediti poštovanje svih evropskih nacija, država, vera, kultura, privreda, nauka, ljudskih bića i njihovih iskustava”.

Dunavski mirotvorijum sastoji se od centralnog objekta, sale sa više desetina ulaza, u čijem se prizemlju odvijaju izložbe, predstave i promocije; to je prostor upoznavanja, komuniciranja, druženja i saradnje građana, bez obzira na to iz koje države dolaze. Na prvom spratu je okrugli sto za političke, verske i privredne razgovore i dogovore o budućnosti EU, o njenom mestu i misiji u sadašnjem i budućem poretku svetskih sila.

Oko centralne sale, u trostrukom spiralnom rasporedu, razmešteni su paviljoni svih sadašnjih i budućih članica EU. U njihovom prizemlju predstavljaju se i promovišu različitosti, na spratu su kreativne radionice za komunikaciju i druženje, a u potkrovlju gostinski deo za osoblje i posetioce.

Sinergija među paviljonima, odnosno ljudima različitih nacija i religija, omogućiće posetiocima da „oslobode duhovno osećanje svečovečanskog prožimanja, bez obzira na jezičke, kulturne i druge razlike”, da Dunavski mirotvorijum pulsira kao miroljubivo mesto na kojem se upoznaju i prožimaju različitosti, oslobađa kreativnost i oblikuje „svečovečnost”.

Evropa ima prirodne i istorijske potencijale za novu renesansu čovečanstva u 21. veku, uveren je arh. Dević, ali uz jedan uslov – „Evropa prvo treba da se ucelini, da postane jedinstvena u svojim duhovnim, kulturnim, prirodnim, političkim, privrednim i biološkim različitostima”.

Naš sagovornik podseća da EU ne poznaje dovoljno samu sebe, ni ogromne razlike između nordijsko-baltičko-protestantske, mediteransko-rimokatoličko-pravoslavne, atlantsko-rimokatoličko-protestantske i crnomorsko-pravoslavne Evrope. Pošto su razlike tako velike da se uslovno može govoriti o „četiri Evrope”, arh. Dević tvrdi da se Evropa mora vratiti svom središtu, na kojem se bez predrasuda mogu slobodno misliti, osećati i vrednovati prednosti i mane sve „četiri Evrope”.

Ovo središte je „prva, najstarija Evropa”, to je centralni deo srednjeg Podunavlja i Srbija. Na tom prostoru su istočnici evropske i svetske pismenosti (Vinčansko pismo), urbanosti (Lepenski vir), komunikativnosti, umetnosti i kulture. Tokom milenijuma, ta teritorija je naizmenično ugrožavana, rušena i spaljivana, planski uređivana, naseljavana i izgrađivana od raznih carstava i velikih sila. Zato EU treba nenasilnim putem da primi u svoje okrilje Srbiju, odnosno srednje Podunavlje, kao sopstveno težište i središte. U protivnom će ponovo biti rasparčana i onemogućena u nastojanjima da povezuje ne samo evropske, već i azijske i američke narode – čitav svet.

U središnjem delu Dunava, u Srbiji, gde su „zlatne” obale te najvažnije evropske reke, „zlatno” Podunavlje povezuje najveće evropsko poluostrvo Balkan i najveću evropsku niziju Panoniju. Ono je i najveće hidrografsko čvorište Evrope, njena mesopotamija (međurečje).

Prema rečima arh. Devića, Evropa jedino u tom središtu može da dođe do objektivnog samosagledavanja, do uravnoteženja, pomirenja i prožimanja sopstvenih jezičkih, verskih, nacionalnih, kulturnih i privrednih razlika i istorijskih iskustava.

Od reke limesa Dunav treba i može da postane reka pomirenja, prvo „četiri Evrope” a zatim i čitavog sveta. Civilizacija mira, nenasilja i tolerantnog suživota i komunikacije može da se širi samo sa mesta gde je i nastala, tamo gde su kapije vremena i prostora otvorene za pretapanje ovoga i onoga sveta, upravo u prostoru srpskog Podunavlja, uveren je arh. Vojislav Dević.

----------------------------------------------

Centar susretanja, sukobljavanja i pomirenja 

Vodeći računa o istoriji, arh. Dević smatra da bi najcelishodnije mesto za realizaciju njegovog projekta bilo negde između Novog Sada i Beograda, uz ostalo i zato što je Beograd, sadašnji glavni grad Srbije, najviše osvajani, rušeni, spaljivani i bombardovani grad Evrope u poslednjih 7.000 godina, a naročito u 20. veku.

Kao drevni, sadašnji i budući granični kamen i test svih carstava i velikih centara moći, sinergetski centar susretanja i sukobljavanja, Beograd je i centar pomirenja civilizacija, nacija, kultura i religija. Još jedan razlog da u njegovoj gravitacionoj sferi bude izgrađen Panevropski dunavski mirotvorijum.

Slobodan Kljakić

objavljeno: 17.04.2012.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.