Izvor: Politika, 19.Feb.2011, 02:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Šećer i brašno stižu sa višim cenama
Trgovci, stručnjaci i ekonomisti procenjuju da će ovih namirnica biti dovoljno tek kada se budu ispisali novi cenovnici. – Kilogramsko pakovanje šećera u proizvodnji sada košta čak 86 dinara, a maloprodajna cena biće viša od 100 dinara
Dok se čeka da Vlada Srbije odluči da na tržište pusti šećer iz Republičke direkcije za robne rezerve i time donekle ublaži nestašice, vodeći trgovci, stručnjaci i ekonomisti procenjuju da će namirnica u prodavnicama biti dovoljno >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << tek kada se ispišu nove, više cene proizvoda.
Njihovu procenu potvrđuje i podatak da se u Srbiji beleži rekordna proizvodnja šećera, a rafovi su prazni!
Potrošačima je to jasan znak da se vrši pritisak na podizanje maloprodajnih cena jer je isto nedavno bilo i sa uljem, posle čega je poskupelo gotovo 50 odsto. Stručnjaci nemaju dilemu da je reč o veštačkoj nestašici, a da isporuke koče pregovori između proizvođača i trgovaca.
– Imamo jednu od najrodnijih godina u poslednjih deset i šećera ima dovoljno kod tri velike italijanske, grčke i nemačke kompanije koje drže tržište šećera u Srbiji. Osnovni razlog za nestašicu je što proizvođači od trgovaca traže avansno plaćanje i oko toga se pregovara – procenjuje Milan Prostran, sekretar Udruženja za poljoprivredu Privredne komore Srbije, dodajući da to nije jedini razlog za nestašicu.
– Jasno je i da će morati da dođe do novog povećanja cena. Na svetskom tržištu se pre samo mesec dana tona prodavala za 740 dolara, a nedavno je cena otišla na 800. Sada je dostigla čak 900 dolara. Kod nas kilogramsko pakovanje u proizvodnji košta 86 dinara, pa će maloprodajna cena sigurno biti viša od 100 dinara i kod najvećih trgovaca. Ali, nadam se da to neće biti veliki udar na kućni budžet jer, prema našim podacima, prosečno domaćinstvo u Srbiji mesečno potroši oko 2,5 kilograma šećera – zaključuje Prostran.
Ekonomisti imaju drugačije mišljenje. Procenjuju da ukoliko u zemlji postoji slobodno tržište i slobodno formiranje cena, nemoguće je da dođe do nestašica.
– Očigledno da je kod nas nešto zakazalo i da zbog toga imamo problema. A uvek je moguće da neko kome se ne isplati da prodaje po sadašnjim cenama čeka nove, više cenovnike – smatra Aleksandar Stevanović, ekonomista Centra za slobodno tržište.
Nestašica brašna nešto je blaža. Ova namirnica može da se nađe u većini trgovinskih lanaca, ali uglavnom nedostaje tip 400.
– Brašna tip 500 koje se koristi u proizvodnji hleba ima dovoljno. A nestašice pšenice nema i situacija će se i tu brzo normalizovati – kaže Milan Prostran.
Razlog i za ovu nestašicu je odnos proizvođača i trgovaca. Čeka se da trgovci pristanu na više cene, a brašna nema i zbog toga što veliki lanci neredovno plaćaju brašno. Rokovi otplate su veoma dugi, neretko duži od 120 dana.
U organizacijama za zaštitu prava potrošača kažu da nestašice kupcima otkrivaju nekoliko stvari.
– Najpre to da prisustvujemo najobičnijem dogovoru proizvođača i trgovaca, koji će povećanjem cena doći do veće zarade, dok država ne želi da im stane na put. Drugo, mi već duže postavljamo pitanje zašto Srbija nema zakon o robnim rezervama koji bi uredio celu oblast, od njihovog punjenja do distribucije, kakav je to slučaj u zemljama Evropske unije – kaže Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije.
S. Despotović
objavljeno: 19.02.2011