Izvor: BalkanRock.com, 24.Okt.2016, 15:43   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Cojones – Resonate (2016)

Ima tih bendova koji vas ‘kupe’ već prvom poslušanom pjesmom, sve ostalo bude samo gratis. Tako bih najkraće mogla opisati svoj susret s glazbom Zagrepčana koji se kriju iza mudro odabranog imena Cojones.

Otkako su krajem kolovoza na koncertu u Tvornici kulture, gdje su nastupali kao predgrupa Clutchu, najavili novo izdanje, s nestrpljenjem smo očekivali nove vijesti, kao i točan datum izlaska albuma. Doduše, ako smo izdržali skoro tri godine – jer bend je krajem >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << 2013. godine objavio singl i spot „Rocker“ (koji je uvršten u top 10 najboljih pjesama te godine na Balkanrocku) te time najavio i rad na novom albumu – onda su još dva mjeseca čekanja bila prava sitnica. Čekanje se, dakako, isplatilo. Nakon deset godina postojanja, split LP-ja s bendom Umor, dva studijska albuma („Sunrise“ iz 2009. i „Bend To Transcend“ iz 2012.) te jednog live izdanja („Live in Jena: Black Night“ iz 2013.), Cojonesi su nam darovali i „Resonate“ – nešto više od pola sata vješto upakiranog rocka.

Ono što nakon prvog slušanja odmah dolazi do izražaja jest da je album dinamičan, osam pjesama je taman dovoljno da ne dođe do zasićenja i ostaje onaj osjećaj da četvorka praši bez prevelikog napora, da je, osim toga što im je bilo važno napraviti dobar album, isto tako bilo važno i uživati u svakom trenutku i zabaviti se. Uostalom, Cojonesi tako i djeluju u svakom intervjuu, ali i u rockumentarcu Matije Trupinovića „Sonic Doom: The Movie“ (2014) – sviraju, zabavljaju se, odlično su povezani pa onda ni ne čudi što i na albumu i uživo zvuče kao jedno. Toj zajedničkoj uštimanosti na albumu doprinosi i dvojac Pavle Miholjević i Jura Ferina, producenti koji su već surađivali s bendom i koji su i sami već uigran tim.

Cojones su u ovih desetak godina već postavili nekakve svoje standarde i bar su okvirno dali do znanja što možemo očekivati od njih. Stoga se na trećem studijskom albumu očekivalo da će ostati vjerni već iskušanom zvuku i tekstovima na engleskom jeziku, jer, unatoč (sada već starim) komentarima o tome zašto ne pjevaju na hrvatskom i zašto sviraju baš stoner rock, momci su ustrajni u tome što rade i rade to jako dobro. „Resonate“ je u svakom slučaju opravdao očekivanja.

Nešto laganiji uvod s „Providence“ tek je priprema za ono što slijedi – prepoznatljiv vokal, nemilosrdna, ali ugodna buka koju stvaraju instrumenti, čvrst zvuk… Ništa manje ni ne očekuje se od Cojonesa. Do uzavrelosti nas polako, ali sigurno dovodi „Origin of Fire“, četverominutni dragulj albuma, koji definitivno zvuči najzanimljivije, najprivlačnije i ostavlja dojam da su se Bojan, Nenad, Gordan i Stanislav razmahali i preko granica koje su do sada postavili. A onda je tu i „Opium“ koja opravdava svoje ime i svojim zvukom potpuno zaokuplja; vjerojatno budući opijum za mase na koncertima. Svakako treba spomenuti i pjesmu „Rocker“, onu koju nam je stavila bubu u uho još prije tri godine. Basist Gordan Tomić rekao je da, prema njegovoj interpretaciji, ta pjesma „krije borbu sa samoograničavanjem i ‘krivo’ usmjerenim pogledima“. „Pilgrimage“ je možda najbliže nečemu što bi izašlo iz radionice benda Otrovna Kristina, djeluje hipnotično, zavodljivog je ritma i najviše se razlikuje od ostatka albuma.

Ako ste imali prilike slušati Cojones uživo, onda ćete tijekom preslušavanja novog albuma moći primijetiti da su se zbilja potrudili da i ovdje zvuče energično, glasno, ali i iskreno. „Resonate“ djeluje kao promišljeno dobro zaokružena cjelina te se samo možemo nadati da sljedeći uradak nećemo morati predugo čekati.

Da rezoniram… Cojones novim albumom možda ne iznenađuju, ali u svoju diskografiju upisuju još jedno vrijedno izdanje. U nekoj budućoj ‘povijesti hrvaskog rocka’ njihovo ime sigurno će biti upisano velikim masnim slovima, s „Resonate“ u rubrici ‘morate poslušati’.



Popis pjesama:

1. Providence

2. Wait a While

3. Origin of Fire

4. Opium

5. Rocker

6. Build a Home

7. Pilgrimage

8. Resonate

Nastavak na BalkanRock.com...