Izvor: B92, 02.Jun.2020, 20:50

Ristić za B92.net o albanskom filmu: "Lažna nauka i šarlatanstvo su opasne društvene bolesti"

Ristić za B92.net o albanskom filmu: Lažna nauka i šarlatanstvo su opasne društvene bolesti

Javnost je uzburkao dokumentarni film albanske televizije, u kom se govori o tome kako je većina srpskih svetinja zabravo albanskog porekla.

Odlučili smo da proverimo to što se u filmu "Velika srpska Istorijska obmana" tvrdi - za B92.net je do detalja stvari objasnio istoričar Dejan Ristić, kako sadržaj ovog filma, tako i tvrdnje koje se u njemu izznose.

Albanski istoričar Arben Hajdari tvrdi da su, oko 50. godine nove ere, apostoli Pavle i Matej širili hrišćanstvo >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << među dardanskim, makedonskim, tračkim i bastijskim plemenima na teritoriji Ilirije.

"Ovo dokumentarističko ostvarenje je klasičan primer pseudoistorije i pseudoarheologije sa ciljem dokazivanja nedokazivog. Stoga je važno iznova podsećati na pogubnjost sveprisutnije pseudonauke u ovom našem vremenu", rekao je Ristić za B92.net.

"Naš odnos prema prošlosti neretko je krajnje selektivan, a isuviše često stereotipan i proizvoljan. Mnogi među nama iz istorije 'biraju' samo ono što im se 'sviđa' i to afirmišu bez ulaženja u suštinu. To čine bez bilo kakve potrebe za dubljim razumevanjem, dok sve ono što im se 'ne sviđa' jednostavno ignorišu, krivotvore ili potpuno zanemaruju", kaže on.

Razdoblja društvenih i identitetskih kriza, kao po pravilu, predstavljaju idealan okvir za bujanje raznoraznih pseudoistorijskih, šarlatanskih teorija i tvrdnji. Istini za volju, treba naglasiti i to kako taj fenomen nije tipičan isključivo za ovo naše područje, već da su mu podlegali brojni narodi i društva, dodao je.

Hajdari se, za ove svoje tvrdnje, poziva na Danijela Farlatija i njegovo deli "Illyricum Sacrum".

"Farlatijev spis u saznajnom smislu, a u vezi sa delovanjem ranih hrišćana na našim prostorima, nema nikakvu posebnu vrednost. U pitanju je bio samo jedan u nizu onovremenih megalomanski osmišljenih poduhvata pisanja tzv. crkvene istorije čitavog Balkanskog poluostrva u mnogovekovnom vremenskom razdoblju", kaže Ristić.

U istorijskoj nauci je odavno dobro poznato i istorijskim izvorima verifikovano to da su pojedini apostoli i njihovi učenici širili hrišćanstvo na ovim prostorima već tokom I veka n.e. Ono što, međutim, u ovom slučaju predstavlja klasičan udžbenički i potpuno amaterski pokušaj pseudonaučnog delovanja jeste tumačenje po kome su oni tada hrišćanstvo širili među precima današnjih Albanaca, smatra on.

"U toj epohi, apostoli i njihovi učenici širili su hrišćanstvo među pripadnicima lokalnog romanizovog stanovništva. U njega, na žalost naručilaca i realizatora ovog dokumentarca, nisu spadali i Albanci iz jednostavnog razloga što se oni, kao odelita nacija u savremenom smislu te reči, javljaju tek u XIX veku", objašnjava Ristić.

Hajdari tvrdi i da su izvesni blizanci Flor i Lavr širili hrišćanstvo na toj oblasti, te bili proterani oko 250. godine, kao i da je učešće „dardanskog biskupa“ na Saboru u Nikeji 325. godine definitivan dokaz da je hrišćanstvo postojalo mnogo pre nego što su Sloveni došli na te prostore.

"Hajdarijeve tvrdnje su pseudonaučne i lako oborive. Flor i Lavr jesu bili ranohrišćanski svetitelji i mučenici, ali oni svojim poreklom imaju veze sa savremenim Albancima u onoj istoj meri u kojoj je tačna tvrdnja da Srbi potiču sa Sirijusa", kaže Ristić.

Prema njegovim rečima, u pitanju su potpune besmislice koje za cilj imaju da "dokažu" nekakvu istorijski nepostojeću drevnost savremenih Albanaca na ovim prostorima.

"U radu Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, svakako, učestvovali su bezmalo svi episkopi sa čitavog područja tada poznatog hrišćanskog sveta. Međutim, Hajdari i drugi albanski "istoričari", uporno pokušavaju da "dokažu" kako su savremeni Albanci potomci drevnih Ilira, Dardanaca i drugih odavno izumrlih naroda i plemena, a to im nikako ne polazi za rukom", rekao je on.

U filmu se navodi da je Skoplje dugo bilo hrišćanski centar, sve do zemljotresa 518. kada je krenulo izmeštanje centra hrišćanstva u Justinijanu Primu. Da li postoje istorijski podaci koji ovo potvrđuju?

"Brojni su, nažalost, primeri pokušaja svesnog krivotvoorenja prošlosti u ovom nazovi dokumentarističkom ostvarenju. Tako je slučaj i sa savremenim Skopljem koje je u periodu pozne antike i ranog srednjeg veka imalo hrišćansku zajednicu. No, njeni članovi nisu, na žalost inspiratora i autora ovog kvaziistorijskog dokumentarca, bili preci savremenih Albanaca, već pripadnici tada već uveliko romanizovanog lokalnog stanovništva. Dakle, u pitanju je razdoblje Velike seobe naroda koja je u tom periodu suštinski i sudbinski uticala na dalji politički, kulturni, privredni, identitetski i svaki drugi razvoj našeg kontinenta", kaže Ristić za naš portal.

Kako kaže, metod pseudonauke uvek je uvek isti, a on podrazumeva da među neke nesporne istorijske činjenice ubacite i ono što je vama suštinski važno, a što predstavlja potpunu izmišljotinu. Albanaca, kao nacije u savremenom smislu te reči, na ovim prostorima nema sve do savremenog razdoblja.

"Stoga je svako pominjanje Albanaca, kao odelite i jasno diferencirane etničke skupine koja se nalazi u neposrednoj i neprekinutoj vezi sa savremenim Albancima, potpuni istorijski falsifikat", pojasnio je.

U ovom filmu se tvrdi i da je, od dolaska Stefana Nemanje, albanski narod stalno proterivan i da su im crkve uzete, a sveštenici i narod oterani ili pokršteni.

"Potpuna je istorijska besmislica da su Srbi tokom srednjeg veka primoravali Albance da postanu sledbenici istočnohrišćanskog obreda. Ovo iz prostog razloga što Albanaca tada na ovim prostorima nije ni bilo pa naši preci nisu ni bili u prilici, sve i da su to hteli, da bilo koga prevode iz jedne u drugu versku denominaciju", rekao je Ristić.

Kako ističe, brojni istorijski izvori svedoče nam o izuzetno tolerantnom odnosu srpskih srednjovekovnih vladara u odnosu na autohtono rimokatoličko stanovništvo.

Kralj Stefan Uroš III Dečanski je, na primer, angažovao arhitektu rimokatolika, fra Vitu Kotoranina, da izgradi njegovu velelepnu zadužbinu – Vaznesenjski manastir u Dečanima.

U ovom filmu se, na primer, pozivaju i na Dušanov zakonik gde je, navodno, svima koji ne pređu u pravoslavlje zaprećeno smrću.

"Što se Dušanovog zakonika tiče, bila je zabranjena rimokatolička propaganda, ali je dozvoljeno ispovedanje rimokatoličke vere. Svim pravoslavnim podanicima carstva je bio zabranjen prelazak u rimokatoličanstvo, a kažnjavao se i rimokatolički sveštenik koji bi preveo pravoslavnog u rimokatolicizam", rekao je Ristić o ovome.

Mešovit brak između pravoslavnih i rimokatolika nije bio dozvoljen, osim ukoliko muž ne bi prešao u pravoslavlje. Iz svega ovoga je jasno da je na teritoriji srednjovekovne Srbije postajala tom vremenu primerena verska tolerancija i da nije bilo nikakvog državnog progona rimokatolika.

Gračanica i Crkva Sv. Petke u Prizrenu nekada su pripadali Albancima, tvrdi se u ovom filmu. Čak se iznose i neki "dokazi".

Potpuno je nesporna i veoma česta tradicija širom hrišćanskog sveta da se na temeljima ili ruševinama drevnih paganskih ili ranijih hrišćanskih bogomolja podižu one nove, kaže Ristić za naš portal.

Tako je i kralj Stefan Uroš II Milutin, na temeljima starije hrišćanske bogomolje, podigao svoju veličanstvenu zadužbinu – manastir posvećen Uspenju Presvete Bogorodice u Gračanici.

Što se tiče crkve Svete Petke (odnosno Bogorodice Ljeviške), prva bogomolja je tu podignuta još u periodu Vizantije. Crkva Bogorodice Ljeviške je obnovljena (a ovo je bila najznačajnija njena obnova) krajem 13. i početkom 14. veka po nalogu Stefana Uroša II Milutina, a tokom svoje burne istorije imala je čak i funkciju džamije pod naletom Turaka.

"Crkva Presvete Bogorodice Eleuse (Ljeviške) u Prizrenu sve do marta 2004. godine nije imala ama baš nikakve veze sa Albancima. Tek tada su oni došli u 'dodir' sa njom, ali sa ciljem da je potpuno unište strahovitim požarom koji su podmetnuli u njenoj unutrašnjosti", navodi Ristić.

I Pećka patrijaršija je pripadala Albancima, tvrdi se, a jedan od "dokaza" je freska Đerđa Balše. Srbi su je, uz neki loš izgovor, prefarbali u crvenu boju da liči na ostale njihove manastire, kažu u filmu.

Prvu bogomolju na mestu današnjeg manastira svete Patrijaršije u Peći podigao je krajem prve polovine XIII veka naslednik Svetog Save I Srpskog na arhiepiskopskom tronu. Bio je to arhiepiskop Sveti Arsenije I Sremac, koji je odlučio da sedište Arhiepiskopije premesti na znatno bezbedniju lokaciju.

To je i učinio, odabravši mesto, i ubrzo podigavši prvi hram posvećen Svetim Apostolima oko koga će u narednim decenijama i vekovima nastati još nekoliko drevnih bogomolja i svetih oltara koji danas čine drevno središte Srpske pravoslavne crkve – manastir svete Patrijaršije u Peći, navodi Ristić.

"Bogat i raznolik freskopis u okvirima svete Patrijaršije u Peći obuhvata i više desetina istorijskih portreta među kojima se nalaze poglavari naše Crkve, pojedini vladari i istaknuti velikaši. Stoga je nepoznanica u vezi sa time kakvu bi to vezu drevna sveta Patrijaršija u Peći mogla da ima sa Albancima, a posebno sa Đurđem Balšićem, srpskim velikašem", kaže on.

Da li se ikada može tačno odvojiti jedan narod od drugog, s obzirom na to da je ovim prostorima prošlo toliko različitih vladara i naroda kroz vekove?

"Kultura jeste upravo ono što predstavlja rezultat stvaralačkog pregnuća pojedinca, grupe ili čitave zajednice u konkretnom istorijskom periodu i kao takva je suštinski važna za kontinuiran i ravnomeran razvoj svakog društva", kaže Ristić, te dodaje:

"Kultura je sveobuhvatna, nadilazi svaku granicu koju čovek može da uspostavi. Ona je sveprisutna, raznorodna i dinamična. Kultura je sloboda. Sloboda stvaralačkog čina, izražavanja i očuvanja različitih identiteta. Kultura je bogatstvo koje se manifestuje upravo u različitostima".

Dodaje i da kultura premošćava i prevazilazi razlike, "vešto ih inkorporirajući u svojevrstan mozaik koji svedoči o bogatstvu ljudskog duha i stvaralačkom pregnuću".

"Kultura prkosi svakoj vrsti neslobode i ograničenja", zaključio je Ristić.

Film možete pogledati ovde.

Nastavak na B92...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora

 I drugi pišu o ovome:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.