Izvor: Nezavisne Novine, 28.Feb.2016, 12:05   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Onaj koga voliš može najviše da povrijedi

Kažu da te može najviše povrijediti onaj koga voliš. Tu ima istine, a koju mnogi mogu da potvrde, jer su to doživili ili su vidjeli i čuli od prijatelja koji su im ukazali takve tužne ispovijesti.

Majka ili otac djeteta, koje su voljeli i njegovali, kasnije ne može da ih posjećuje jer to njihov partner ne želi. Ili bračni par, koji je do juče bio par, sve zajedno su radili, i najednom naleti neko treći i ovaj prizna: "Izvini, zaljubio sam se" ili "Otkrio sam da te nisam >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << nikad volio."

Priča koju mi je Evelina ispričala, ne samo da potvrđuje bol koju je prepatila, nego i bolest sa kojom se bori svaki dan.

Otišla sam poslije nastave na univerzitetu da posjetim Evelinu, koja se vratila nedavno iz Moskve, i kad je u Milanu, izađemo u neki lokal, nekad ostanemo do kasno, i ispričamo se.

Pričamo malo o literaturi, o njenoj poeziji, o mojim studijama i nabacimo malo o politici, ali pošto smo često istog mišljenja, nijedna od nas se tu ne "zanese".

Kako se ja bavim psihosomatikom, moglo bi se reći filozofijom zdravlja i medicine, a ona dobro zna da su moje teorije o vezi između osjećaja i bolesti bile javni domen već prije 25 godina, onda mi je ispričala ono što sam ja odavno sumnjala da se događa u njenoj vezi, ali nisam nikad htjela da ja počnem tu njenu priču.

Nekada treba imati snage i sačekati da vrijeme onog drugog sazrije.

Pošto Evelina nije htjela nikako da priča o velikoj boli od kada je Igor ostavio, nisam mogla da učinim ništa drugo nego da joj budem blizu i da slušam njene priče o Igoru i njihovom prijateljskom odnosu.

Ali to je bila velika ljubav čije sam ja plamenove vidjela i osjetila kad god se Evelina vraćala iz Moskve, jer je njihova ljubav tamo počela i tamo plamsala.

On nije želio da dođe u Milano, pa je zato ona odlazila i uredila stan u Moskvi. Kad je odlazila, ja sam gledala tu svoju prijateljicu sa uživanjem jer je blistala kao cvrčak u noći.

Prodala je krzna i nakit, pa poslije vrijedne slike koje su kitile njen lijepi stan u Milanu, jer je Moskva bila skupa, a ona nije imala vremena da se bavi bilo kakvim unosnim poslom.

Pisala je poeziju, slikala, otvarala izložbe u Italiji i Rusiji i ponašala se kao carica.

Ona je u duši i bila to, carica, uvijek optimista, uvijek darežljiva, njena kuća bila je često utočište za umjetnike iz cijelog svijeta.

Takva je bila i takva je ostala. Samo što je zaboravila da misli na novac i na načine na koje je do juče zarađivala.

Ljubav sa Igorom je bila glavna. Jednu veče sam je dočekala odmah po povratku iz Moskve i ubijedila se ponovo kako dobra ljubav održava mladost i ljepotu.

Evelina je lijepa, crvene kose, plavozelenih očiju i kože bijele kao mlijeko. Nikada nije pratila modu, uvijek je imala samo svoj stil, sa različitim kombinacijama šešira, velikih dugih mantila, čudnog nakita i onim neopisivim, specifičnim odnosom velikog duha koji se svugdje osjeća dobro.

Čitav svijet je kao jedan njen dio gdje je ona omiljena carica.

A onda se nešto desilo, Igor je poslije nekoliko godina počeo da je izbjegava. U stvari, ona kaže, želio je da ostanu prijatelji. Kada ga je ona pozivala na večeru, on bi uvijek odlazio natrag, svojoj kući, na spavanje. Poslije nekoliko godina ona je počela da se žali na razne zdravstvene probleme.

Počela su da je bole koljena, pa je počelo liječenje i na kraju su pronašli rak: lučnih žlijezda. Slijede operacije, pa intenzivne terapije i sve redom. Ali ona nije prestajala da piše, da priprema izložbe i da prima intelektualce i umjetnike za svoj sto.

Nekoliko godina smo se svi mi, svi njeni prijatelji bojali da neće uspjeti to prevaliti preko sebe i da ćemo je izgubiti.

Ali carica je jaka i nedavno mi je rekla otvoreno: "Znam da se sve ovo desilo od tuge zbog Igora. Znam za onaj osjećaj nemoći kad ne možeš da sastaviš zajedno potrebe duše sa potrebama tijela. Osjetila sam momenat kad sam se prepustila stihiji koja me je vodila sve dublje, sve dalje od mog jezgra, od moje osnove i kad mi se smrt ponudila kao izlazak iz bola. Igor me je iz Moskve hrabrio, slao mi mailove i podržavao, ali to je bio samo prah od nekadašnjih zvijezda i nikako nije mogao da zamijeni onaj sjaj, one naše zajedničke moći kad nas je ljubav bila stavila na prijestolje".

Onda mi je rekla, znam da su tvoje teorije bile dobre i prije nego što mi se to desilo, ruska je duša velika i dosegne i srećom i patnjom tamo gdje mnogi mnogo prije odustanu ili se uplaše.

"Sada kad sam pobijedila bolest, sad mogu da ti pričam o njoj i mojim bitkama s njom. Prije to ne bi bilo koherentno. I to su priče o duhu i tijelu, kad uđu u rat jedno protiv drugog, a jedno bez drugog ne mogu. Bar dok smo ovdje", kazala mi je Evelina.

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail desk@nezavisne.com. Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.

Nastavak na Nezavisne Novine...