Izvor: Nezavisne Novine, 16.Dec.2015, 09:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Novo ruho tvrđave u starom gradu Sokocu kod Bihaća (FOTO)

BIHAĆ - Stari grad Sokolac nalazi se na lijevoj obali Une, tri kilometra uzvodno od grada Bihaća, na strmoj krečnjačkoj hridi, odakle se pruža prelijep pogled na živopisni krajolik. Brežuljak na kojem je izgrađena tvrđava predstavlja istočni završetak brda Debeljača. Tvrđava je situirana na oko 60 metara iznad posljednje kuće u istoimenom naselju.

Staro muslimansko mezarje i džamija upotpunjuju sliku ovog mjesta, u kojem je svoj viševijekovni smiraj našla ova vrijedna >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << istorijska gradina. Kao materijalno svjedočanstvo brojnih istorijskih mijena tvrđava Sokolac i danas ima izuzetan estetski značaj u širem pejzažu Bihaćke kotline.

Istorijski podaci o tvrđavi i njenim vlasnicima

U srednjovjekovnim se dokumentima tvrđava najčešće spominje pod tri naziva: Sokol, Zokol i Sokolatz. Prvi spomen grada vezuje se za 1380. godinu. Najstarija povelja u kojoj se Sokolac spominje kao kraljevski grad s kastelanima Ivanom, zvanim Uza, i Grgurom Etenom potiče iz 1395. godine. Kao i susjedni Bihać, Sokolac je dijelio sličnu sudbinu, gdje je dugo vremena bio izložen borbama za kraljevsko prijestolje i bosansku krunu između kraljeva Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog.

Kao zapovjednike grada Sokola, između ostalih, istoriografija bilježi Tomu, sina Tumpe od Kutine, knezove Bartola i Ivana Frankopana, bana Nikolu i Stjepana, Ivaniša Korvina, zatim plemiće Orloviće od Ripča i Čavke, Petra Kružića, Matru Orlović (udovicu Grgura Orlovića), Ladislava Plemenitog Kerečena i Juraja Vragovića.

Ipak, kao najznačajniji zapovjednik grada istakao se bihaćki kapetan Petar Keglević. Zbog značaja Sokoca za odbranu Bihaća, on je po nalogu kralja Ferdinanda dobio grad od ovlaštenih gospodara. Za njegove je uprave grad jače utvrđen, i kao takav je još dugo odolijevao napadima osmanske vojske, koja ga je konačno zauzela 1592. godine. Za period osmanske vlasti nema puno podataka. Poznato je da je gradom upravljao ćehaja te da je bio u sastavu Bihaćke kapetanije. Napušten je poslije 1878. godine.

Građevinsko-arhitektonske osobenosti tvrđave

Na mjestu današnje tvrđave još u bronzano doba postojala je prahistorijska gradina, dimenzija 670 x 170 metara. Tragovi praistorijske keramike pronađeni u vrijeme arheoloških iskopavanja ukazuju na vrijeme od 10. do 9. vijeka p.n.e., što se podudara s vremenom postojanja sojenica na Uni u obližnjem naselju Ripač.

Današnji grad, koji ima oblik trougla, predstavlja ostake srednjovjekovne i osmanske utvrde. Na ulazu je u grad trospratna Kapi kula s mašikulama na vrhu. Gradski obor dosta je prostran, s najvećom dužinom od 175 i širinom od 120 metara. Na najvišoj tački u oboru smještena je Glavna kula, koju s četiri strane opasava mali unutrašnji obor, nepravilna četvrtasta oblika.

U posljednjim iskopavanjima unutar ovog malog obora pronađena je i cisterna o kojoj je svojevremeno pisao i Ćiro Truhelka, tvrdeći da se više ne vide njeni tragovi. Promjer Glavne kule iznosi 10, a visina 16 metara.

Ulaz je u nju na drugom spratu i s unutrašnjim oborom povezan je drvenim stepeništem. Unutrašnje prostorije zasvođene su šiljastim svodom, s kaminom i četverougaonim prozorima ispred kojih se nalaze kamene klupe. Posebno su uočljive konzole na zidovima, koje su služile za zidne police. Na samom vrhu kule obnovljene su puškarnice, sa zaštinom ogradom, bez drvenog šiljastog krova koji je izvorno pokrivao kulu. S prvog sprata jedne stepenice vode u tijesno prizemlje s malom prostorijom.

Završena prva faza konzervacije i restauracije

U mjesecu novembru završen je prvi dio radova na obnovi srednjovjekovnog grada Sokoca kod Bihaća. Na području ovog nacionalnog spomenika istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi provode se kontinuirano skoro cijelu deceniju, još od 2006. godine.

Od dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, ovo je četvrti pokušaj istraživanja i rekonstrukcije sokolačke tvrđave. Prvi put istraživačke radove provodio je Vaclav Radimski 1893. godine. Pet godina poslije, bihaćki gradonačelnik Lotar von Berks izvršio je obnavljanje dijelova grada. Naredni, treći put, sanaciju starog grada izvodili su stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine iz Sarajeva i Regionalnog muzeja Pounje iz Bihaća.

Prije toga, kako su to arheološka istraživanja pokazala, grad je građen i dograđivan u trima navratima. Prva gradina romaničkog tipa potiče vjerovatno još iz 12. vijeka, što po Truhelki Sokolac svrstava u grupu najstarijih bosanskohercegovačkih utvrda. Druga faza, koja je ohuvatala izgradnju vanjskog obora i ulazne kule, potiče iz 16. vijeka.

Posljednja faza dogradnje vezuje se za vrijeme nakon osmanskih osvajanja, kada je Sokolac, po uzoru na hrišćanske vladare, i od novih osvajača prepoznat kao odbrambeno utvrđenje od strateškog značaja. Stoga su postojećoj građevini na sjeveroistočnoj strani dozidali niske bedeme s visokom galerijom, a ispred nje grudobrane s puškarnicama.

U rekonstrukciju uloženo blizu 700 hiljada KM

Vrijednost posljednjih radova iznosila je 690.000 KM. Rekonstrukcija je rađena u sklopu projekta Održivo upravljanje turizmom jadranske baštine HERA, koji finansira Evropska unija, a sufinansiraju Vlada Unsko-sanskog kantona i Grad Bihać. Tako je iz IPA Adriatic fondova obezbjeđeno 530.000 KM, a po 80.000 KM izdvojili su Grad Bihać i Kantonalna vlada.

Pored gradske uprave i nadležnog ministarstva, u realizaciju projekta bili su uključeni Razvojna agencija Unsko-sanskog kantona te Zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa na čelu s direktorom Amirom Kadićem. Kako direktor Kadić navodi, u obnovi je korišten izvorni građevinski materijal s domaćeg podneblja. Korištena je sedra, lokalni krečnjak i tvrdi pješčar s vezivnim materijalima maltera koji je ustanovljen kroz brojne analize.

Nakon Ostrovice, ovo je drugi stari grad na kojem je izvršena restauracija. Emdžad Galijašević, gradonačelnik Bihaća, kaže da je Grad Bihać u proteklih 5-6 godina aplicirao ili realizirao preko 1,5 miliona KM prekogranične saradnje sredstava iz međunarodnih fondova. Uglavnom je to bila Zadarska županija i Grad Zadar. Suština je da je Evropska komsija prepoznala ovaj, kao i neke druge projekte na području grada Bihaća.

Direktor Razvojne agencije Unsko-sanskog kantona Eldin Begić očekuje nastavak aktivnosti na tvrđavi, kroz izgradnju kvalitetnijeg pristupnog puta, osvjetljenje grada te osmišljavanje popratnih sadržaja koji bi tvrđavi dali na značaju.

Tvrđava kao potencijalni turistički sadržaj

Sanacija starog grada Sokoca i izrada turističke signalizacije ima za cilj stavljanje u funkciju turizma, a samim tim i uređenja turističke ponude Unsko-sanskog kantona, te očuvanje sve ugroženije kulturne baštine. Nadati se da će ova tvrđava kroz naredna ulaganja dobiti formu renomiranog turističkog sadržaja s unutrašnjim sadržajima i muzejskim postavkama prikladnim za tvrđavske prostorije te privlačnim za ljubitelje historije i kulturne baštine.

Cijela priča o turističkom potencijalu tvrđave Sokolac, s ostalim objektima prirodne i kulturne baštine grada Bihaća i šire okolice, dobit će suštinski smisao tek ukoliko se navedeni lokaliteti urede i privedu konačnoj namjeni te postanu nezaobilazna destinacija organiziranih posjeta za mnogobrojnu populaciju učenika i nastavnika, studenata i profesora, ali i turista iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i svijeta. Tek će u tom smislu i tvrđava Sokolac, Nacionalni park “Una”, manifestacija Una regata, Dom AVNOJ-a, Kapetanova kula u Bihaću, stari grad Ostrožac, ali i ostali sadržaji, dobiti svoj puni život i turističku isplativost.

Restaurirana srednjovjekovna utvrda Sokolac, iako se radi tek o prvoj fazi ulaganja, zasigurno će obogatiti kulturnu ponudu i doprinijeti razvoju kulturnog turizma na području Unsko-sanskog kantona. Ono što je još važnije, ovaj pozitivni primjer ulaganja u kulturno naslijeđe te povlačenje novca iz evropskih fondova može poslužiti kao dobar primjer i korisno iskustvo za ostale općine Unsko-sanskog kantona kod obnavljanja kulturno-historijskih građevina, ali i iznalaženja finansijske podrške izvan poprilično skromnih lokalnih ili državnih budžeta. Radovi na obnovi starog grada Sokoca pokazatelj su mogućnosti, ali i potrebe intenzivnijeg rada na obnovi starih krajiških gradova koji realno predstavljaju jednu od razvojnih šansi za turizam ovog područja, ali i cijele Bosne i Hercegovine.

(NN/Magazin STAV

Nastavak na Nezavisne Novine...