Izvor: Nezavisne Novine, 12.Apr.2016, 17:44 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Najduže kazne zatvora: Vodi žena sa 141.078 godina robije
Povodom posljednje smrtne kazne u Americi, britanski The Independent istražio je neke od najdugoročnijih presuda izrečenih kriminalcima - tolikih da bi neki i više života trebali provesti iza rešetaka
Pablo Lucio Vaskez, 'teksaški vampir', pogubljen je zbog ubistva 12-godišnjeg dječaka i - po njegovu vlastitom priznanju - pijenja djetetove krvi, zbog čega su mu rođaci žrtve poslali poruku:
"Imaš ćeš svoju pravdu tamo gdje ideš".
Bio je >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << to vjerovatno podsjetnik da pravda može biti gruba, bez obzira mislili vi da je to fer ili ne.
Ponekad ona zapravo može biti veoma stroga, čak i za one koje ne liši života.
Dok izvjesne zatvorske kazne potiču strah od preranog izlaska kriminalaca na slobodu, u pojedinim slučajevima upravo je obrnuto.
Najdužom kaznom zatvora koju je sud izrekao smatra se ona što ju je dobila Šamoj Tipiaso s Tajlanda, koji je 1989. zaradila zatvor u trajanju od 141,078 godina. Kao supruga tajlandskog oficira vazduhoplovstva bila je uključena u piramidalnu šemu prevare 16,231 čovjeka u iznosu od 2,5 miliona evra. S obzirom da su neke njene žrtve navodno bile članovi tajlandske kraljevske kuće, vjerovatno nije očekivala milost. Tipiasovoj se zapravo posrećilo s obzirom da je 1989. tajlandskim zakonom određeno da, bez obzira na visinu presude, maksimalno vrijeme koje pojedinac može provesti iza rešetaka za prevaru iznosi 20 godina.
Otman el-Gnaoui, Španija: 42,924 godine
Sličan propis primijenjen je i u slučaju terorista Otmana el-Gnaouija koji je dobio 42,924 godine zatvora na španskom sudu kao masovni ubica u bombaškom napadu na voz u Madridu, 2004. Njegov saučesnik Džamal Zougam dobio je 42,922 godine za učestvovanje u tom napadu koji je uzeo 191 život.
Kao i na Tajlandu, španski zakoni ograničavaju razdoblje koje se može provesti iza rešetaka, pa će u praksi tako bilo ko ostati u zatvoru najviše do 40 godina.
Čarls Skot Robinson, SAD: 30,000 godina
Kad dođe do kazni gdje nema nade za gornji limit za stvarno odsluženo vrijeme, najduža bi mogla biti ona koju je dobio silovatelj djece iz Oklahome, Čarls Skota Robinsona.
Godine 1994. porota je preporučila 5,000 godina zatvora za svaki od šest optužbi protiv njega.
Onda je okružni sudija Dan Ovens odlučio da mu je dosta počinioca koji odsluže samo dio vremena. I zato, kako bi bio siguran da Robinson neće biti oslobođen prije isteka ijedne od 5,000-godišnjih kazni, sudija Ovens presudio je da budu služene uzastopno, a ne istovremeno, ostavivši silovatelja djece da guli 30,000-godišnju zatvorsku kaznu.
„Vjerujem da sam osigurao da ćete provesti ostatak svog života unutar granica Popravnog odsjeka“, saopštio je sudija Robinsonu, koji ne može dobiti pomilovanje prije nego navrši bar 108 godina.
Daron Benalford Anderson, SAD: 11,250 godina
Kandidat za najkatastrofalniju žalbu u istoriji sudstva može biti Daron Benalford Anderson.
Nakon što je proglašen krivim za pljačku, kidnapovanje i silovanje jedne starije žene 1993., Anderson je uložio žalbu, vjerovatno se nadajući da će mu se za vijek-dva umanjiti kazna od 2,200 godina.
Ispočetka mu je dobro krenulo, izborio se za ponovljeno suđenje. Ali, onda, opet završava iza rešetaka, ovaj put odlukom porote na 11,250 godina – što povećava njegovu zatvorsku kaznu za 9,050 godina.
Daje mu to mnogo vremena za razmišljanje o činjenici kako mu je njegov trud osigurao ulazak u Ginisovu knjigu rekorda za „najveću zatvorsku kaznu kao rezultat žalbe“.
Kad smo kod žalbi, Andersonov saučesnik Alan Meklorin bio je bolje sreće; kazna mu je smanjena za 500 godina. Ali, uzevši u obzir da mu je originalna iznosila 21,250 godina, posrećilo mu se samo uslovno rečeno.
Dadli Vejn Kizer, SAD: 10,000 godina
Po najdužu zatvorsku kaznu za jedno djelo u Americi, valja poći u Alabamu, gdje je ubica iz Noći vještica, Dadli Vejn Kizer iz Tuskaluse, osuđen na 10,000 godina zatvora jer je ubio svoju ženu.
Opisan kao 'rođeni ubica' od strane jednog tužioca, Kizer je proglašen krivim za ubistvo svoje odbjegle žene, Dajane Kizer, punice Junis Baringer i studenta Rika Pirona, koji je pukim slučajem bio u domu Baringerovih na Noć vještica 1976.
Osuđen je na smrt 1977., ali 1980. američki Viši sud preinačio ju je jer je bila protivustavna. Godine 1981. rezultiralo je to dvijema doživotnim kaznama za ubistva Baringerove i Pirona plus s 10,000 godina zatvora za ubistvo supruge.
Prijatelji Kizera koji sad ima 74 godine kažu kako se u zatvoru preobratio na hršćanstvo i osjeća kajanje. Prošli mjesec po 10. put odbijeno mu je pomilovanje.
Endrju Aston, Velika Britanija: 26 doživotnih kazni
Najduža kazna ikad izrečena kriminalcu na britanskom sudu je 26 zatvorskih kazni u kontinuitetu, koju je dobio Endrju Aston na Vrhovnom sudu u Birmingemu, 2002.
Kroz tri mjeseca početkom 2006., taj kokainski zavisnik napao je i okrao 26 starijih i nemoćnih ljudi u njihovim domovima.
Džordž Dejl (87) i Frank Hobli (80) preminuli su od povreda koje im je zadao Aston. Ubica je osuđen za dva ubistva i 24 optužbe za razbojništvo.
Očigledno je da je odbrana nagovorila Astona da se izjasni krivim u nadi da će dobiti manju kaznu. Umjesto da se brani na sudu, taj potez potaknuo je neke od njegovih žrtava na detaljne iskaze, što je pomoglo dobivanju doživotne kazne za svakoga penzionera kojega je napao.
Njegovih 26 doživotnih kazni zasjenilo je čak i 21 što ih je dobila Šestorka iz Birmingema, koji su u jednom od najgorih podbačaja pravde u istoriji Velike Britanije krivo osuđeni za seriju bombaških napada na pabove pripisane IRA-i, 1974.
Šestorka iz Birmingema 16 godina je trunula u zatvoru prije nego što je dokazana njihova nevinost. Čak i njihova nezaslužena robija blijeda je u poređenju sa slučajem Rikija Džeksona, koji je proveo 39 godina iza rešetaka zbog ubistva koje nije počinio – što se smatra najdužom pogrešno dosuđenom zatvorskom kaznom.
Godine 1975., kada je imao 19 godina, Džekson je skupa s dvojicom prijatelja osuđen za ubistvo trgovca Harija Franksa pokraj njegove trgovine u Klivlendu, na osnovu svjedočenja 13-godišnjaka koji je tvrdio da je svjedok, ali zapravo je bio u školskom autobusu blok dalje u vrijeme događaja.
Džekson je prvo osuđen na smrt, a od egzekucije ga je spasila samo žalba i greške u dokumentaciji.
Dječak koji je svjedočio porekao je svoj iskaz kad je odrastao, ali to je uvaženo tek kada je potpisao izjavu pod zakletvom da je lagao pod prisilom policije. Nakon testiranja, sud je Džeksona proglasio nevinim, 2014.
Prošle godine, primio je više od milion dolara kompenzacije od države Ohio zbog neopravdanog zatvaranja.
Albert Vudfoks, SAD: 43 godine u samici
U smislu zatvorske patnje, teško je naći gori slučaj od Alberta Vudfoksa, koji je pušten iz zatvora u Luizijani u februaru nakon 43 godine provedene u samici – iako se branio da je nevin.
Vudfoks se smatra čovjekom koji je izdržao najdužu kaznu u samici od svih američkih zatvorenika, provodeći 23 sata dnevno u ćeliji veličine 1,8x2,7 metara cijele 43 godine, s dozvolom da samo na sat dnevno vježba u ograđenom betonskom dvorištu, okovan i sam.
Služio je zbog drugog prekršaja kada su on i još dvojica – koji su postali poznati kao Trojka iz Angole – 1972. osuđeni za ubistvo zatvorskog čuvara. Vudfoks i njegovi pomoćnici tvrdili su da su sva trojica pogrešno zatvorena zbog odmazde jer su predvodili štrajkove glađu zbog „nečovječnih zatvorskih uslova“ i bili članovi grupe Crni Panteri.
Godine 1992. Vudfoksova presuda poništena je na temelju fakta da nije imao efikasnu asistenciju savjetnika, ali osuđen je na drugom suđenju, 1998. I ta je presuda preinačena 2013. zbog diskriminacije u selekciji šefa velike porote.
Oslobođen je nakon što su se mjerodavni države Luizijana složili da odbace mogućnost za treće suđenje, a zauzvrat on neće osporavati blažu optužbu za ubistvo iz nehata i teško razbojništvo.
Naglasio je da cilj njegove parnice nije priznanje krivice, dodavši izjavu kao objašnjenje: „Iako sam želio dokazati nevinost na novom suđenju, briga za zdravlje i dob natjerali su me da riješim ovaj slučaj sad i izađem na slobodu“.
Godine 2014. ispričao je jednom blogeru kako je patio u samici: „Strahovao sam da ću podjetinjiti i smotati se u fetalni položaj, pa ležati ondje dan za danom do kraja života. Bojao sam se da ću napasti vlastito tijelo, možda odsjeći testise i baciti ih kroz rešetke onako kako sam vidio da drugi čine kad više ne mogu dalje“.
Pol Geidel Junior, SAD: 68 godina i 245 dana
Za najduže razdoblje koje je iko proveo u zatvoru prije puštanja na slobodu da bi ispričao svoju priču umjesto umiranja u poznim godinama iza rešetaka, dubiozna čast pripada Polu Geidelu Junioru.
Godine 1911. Geidel bješe 17-godišnji konobar koji je radio u jednom njujorškom hotelu, kada se ušunjao u sobu gosta Vilijama H. Džeksona. Imućni 73-godišnjak se probudio i u bespoštednoj borbi Geidel ga je slučajno ubio gušenjem krpom natopljenom hloroformom. Njegov kriminalni čin pribavio mu je mizernih nekoliko dolara. Uhapšen je dva dana kasnije, pa optužen za ubistvo sa predumišljajem i poslan da služi kaznu od 20 godina do doživotne, 1911.
Sveukupno 68 godina i 245 dana poslije, Geidel, sada 86-godišnjak, pušten je na slobodu. S marginalnih nekoliko mjeseci pobio je rekord Džonsona VanDajk Grigsbija, koji je služio 68 godina i tri mjeseca kada je napustio Državni zatvor Indiana, 1976.
Geidel, koji je unutra pretrpio napade ludila, pomilovan je 1974., ali od straha šta ga čeka vani nakon cijelog odraslog života provedenoga u zatvoru, ostao je ondje još šest godina. Na kraju, uživao je u sedam godina slobode prije smrti u staračkom domu u dobi od 93. godine.
(NN, express)
Nastavak na Nezavisne Novine...
.jpg)
