Fetiš - gospodar tajnih strasti

Izvor: B92, 04.Dec.2009, 12:55   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Fetiš - gospodar tajnih strasti

Ako mislite da znate sve o državi i gradu u kome živite, o ljudima sa kojima radite, o komšijama, o partneru sa kojima delite intimne trenutke ili čak o sebi - u velikoj ste zabludi. Sasvim je izvesno da znate ko je sa kim u braku, da pogodite sa je kim u vezi, ali šta je omiljeni fetiš nekoga ko sedi pored vas, gotovo da je nemoguće znati.

Piše: Boban Stojanović


Ali, iz straha da ne budu obeleženi, najveći broj ljudi pobija da seksualne >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << (pot)kulture postoje. Drugi tvrde da je u pitanju kapitalistička trgovina ljudskim potrebama. Definicija svega što nazivamo kulturom odnosi se na obrasce mišljenja, osećanja i delovanja neke grupe, zajednice ili društva. Upravo se na osnovu ovih odrednica, mnogi priključuju zajednicama koje čine osobe sličnih erotskih afiniteta, seksualnih i rodnih identiteta.

Sedamdesete godine 20.veka donose nekoliko važnih događaja koji utiču na masovno oslobađanje društva od malograđanskih stega. Pre svega, revolucija 1968. ali i čuvena gej pobuna u Stonvolu, godinu dana kasnije. Najpre u Americi a potom i Evropi, počinju da se formiraju gej komune, koje prerastaju u čitave kvartove. U njima se, pored sigurnog mesta za život, razvijaju i gej potkulture zasnovane na preferiranju određenih tipova muškaraca, na omiljenim fetišima ili seksualnim praksama.

Najpoznatiju grupu čine mede (bears) odnosno gej ili biseksualni muškarci jake telesne građe, maljavog tela, sa brkovima i bradom. Bear pokret nije bio važan jedino u okvirima gej zajednice. Iz njega se najpre razvio pokret debelih gej muškaraca (chubs) koji se kasnije reflektovao i na heteroseksualce, pa je unutar savremenog društva opterećenog savršenim fizičkim izgledom, otvoren novi prostor za osobe punije telesne građe. Ujedno, ovo je prvi pokret koji je od gej manjine preuzela hetero većina.

Jedan od raširenijih pokreta, bez obzira na seksualnu orijentaciju je BDSM pokret. Ovaj složeni akronim obuhvata mnoštvo seksualnih praksi: vezivanje, dominaciju, potčinjenost, sadomazohizam, kažnjavanje, kotrolu, igranje određenih seksualnih uloga, kao i fetišizam. Iako može da izgleda kao prisila ili nasilje, kontroverzna BDSM praksa to nije, jer dve ili više osoba samostalno prihvataju ulazak u određenu vrstu odnosa. Sve se odigrava pod sloganom zdravo, sigurno i u dogovoru a partneri sami određuju do koje će granice ići. Iako u javnosti postoje brojne predrasude prema pobornicima BDSM prakse, realnost je znatno drugačija.

Naime, BDSM odnosi se zasnivaju na razmeni moći i najčešće ne uključuju seks. Kontrola, osećanja nadmoći ili poniženosti su imperativi. Mnoge BDSM zajednice sebe imenuju kao scene. U okviru scene članovi imaju svoje pseudonime i uloge na osnovu kojih upoznaju druge članove. Jedna od najpoznatija BDSM praksi je vezivanja. Japanski kinbaku je forma vezivanja, danas veoma popularna u Zapadnoj kulturi, koja se vremenom razvila u čitavu umetnost pod nazivom šibari.

Celokupna BDSM populacija je izložena brojnim kritikama i predrasudama. U nekim zemljama BDSM praksa je zabranjena, dok je negde regulisana zakonima. Osobe koje se profesionalno bave ovih tehnikama, sa svojim klijentima potpisuju ugovore u kojima unapred određuju granice do kojih idu, te ukoliko iste budu prevaziđene moguće je podneti tužbu. Najviše BDSM udruženja osnovano je u Americi, nešto manje u Evropi, a jedno je čak registovano u Južnoj Africi. Najveće je smešteno u Sijetlu i zove se Centar za seksualno pozitivnu kulturu koje promoviše različite seksualne potkulture, uključujući grupe svingera i onih koji se zalažu za poliamoriju – više istovremenih, intiminih, veza u kojima su svi članovi upoznati jedni sa drugima i prihvataju se međusobno. Najveće javno okupljanje BDSM članova dešava se svake godine, poslednje nedelje septembra, u San Francisku.

Ulični sajam Folsom prvi put je organizovan 1984. od kada se svake godine održava isključivo zahvaljujući donacijama posetilaca kojih je oko 400 hiljada godišnje. Scene dominacije, ponižavanja, vezivanja, kontrole, dostupne su posetiocima na otvorenom prostoru, koji pored toga mogu da stupe u kontakt za različitim udruženjima ili da upoznaju načine bezbednog seksa.

Većini ljudi izgleda neobično da neko želi da bude ponižen, da izigrava deo nameštaja ili da nekoliko sati njegovo telo bude kontrolisano. Ipak, savremeni tempo života, protok informacija, spremnost ljudi da žive slobodnije i realizuju svoje seksualne potrebe, umnogome utiče na razvijanje različitih pokreta zasnovanih na seksualnosti.

Dopadalo se to nekome ili ne, ovakvi su pokreti menjali društvo i oslobađali ga. Iako manifestacije za gej prava, Gej parade su u Americi nailazile na otpor sve dok se nisu pojavili heteroseksualci koji su pored društvenog prihvatanja želeli da na ulici javno seksualno opšte. Prvi amandman američkog Ustava to dozvoljava, a puritanska Amerika je shvatila da su od lezbejki na motorima, gej muškaraca u zlatnim gaćicama i tranvestitima sa gomilom perja, agresivniji upravo – heteroseksualci.

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.