
Izvor: eKlinika.rs, 02.Maj.2025, 19:02
Neka besmisleno repetitivna ponašanja mogu biti znaci neurodivergencije
Mnogi ljudi koji imaju znake neurodivergencije navode da je to repetitivno ponašanje fokusirano na telo (BRFB), kao što su grebanje kože, griženje noktiju ili čupanje kose. Iako se oni ne mogu opisati kao simptomi neurodivergentnosti, mogu osobi da pomognu da utvrdi da li je neurodivergentna.
Šta je neurodivergencija i kako se manifestuje
U suštini, neurodivergencija se odnosi na varijacije u načinu na koji ljudi misle, uče i obrađuju informacije, koje odstupaju od onoga >> Pročitaj celu vest na sajtu eKlinika.rs << što se smatra neurotipičnim. Neurodivergencija opisuje neurološke razlike koje se prirodno javljaju kod ljudi. Ove razlike uključuju, između ostalog, stanja kao što su autizam, ADHD, disleksija i dispraksija. Međutim, stručnjaci kažu da ne treba rešavati sve BRFB, jer su neki bezopasni, normalni i vredni delovi ljudske raznolikosti.
Mnogi ljudi koji imaju znake neurodivergencije navode da je to repetitivno ponašanje fokusirano na telo (BRFB), kao što su grebanje kože, griženje noktiju ili čupanje kose. Iako se oni ne mogu opisati kao simptomi neurodivergentnosti, mogu osobi da pomognu da utvrdi da li je neurodivergentna. Neki ljudi sa BFRB kažu da je to za njih određeni stimulans ili samoregulacija, dok drugi „čak i ne shvataju da to rade”, kaže dr Justin Puder, psiholog sa Floride.
Neurodivergencija postoji na spektru koji obuhvata različite načine na koje ljudski mozak funkcioniše, kaže dr Puder. Neke osobe koje se bave BFRB imaju specifične dijagnoze unutar spektra neurodivergencije, kao što su autizam, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) ili poremećaj hiperaktivnosti sa deficitom pažnje (ADHD). Međutim, nemaju svi neurodivergentni ljudi formalnu dijagnozu mentalnog zdravlja.
Dr Puder kaže da stručnjaci imaju različita mišljenja o tome koja se stanja smatraju oblikom neurodivergencije. Pored pomenutih, neki uključuju bipolarni poremećaj, disleksiju, Touretteov sindrom i Daunov sindrom u ovu kategoriju.
Dok su neki od BFRB-a povezani sa specifičnim dijagnozama pod kišobranom neurodiverziteta, izlaganje jednog ili više BFRB-a ne znači nužno da imate jedno od tih stanja ili da ste neurodivergentni.
1. Grebanje kože
Grebanje kože (ponekad se naziva poremećaj ekskoriacije) javlja se kada osoba opsesivno grebe po koži – po bubuljicama, krastama ili drugim mestima. Istraživači su to, između ostalog, povezali sa OKP, ADHD i generalizovanim anksioznim poremećajem.
2. Čupanje kose
Čupanje kose (ponekad se naziva trihotilomanija) dešava se kada osoba čupa kosu sa bilo kog dela tela. Čupanje kose može dovesti do gubitka kose, a istraživači su to povezali sa OKP, ADHD-om i autizmom.
3. Hodanje na prstima
Hodanje na prstima je kada osoba hoda na prstima i jastučićima stopala umesto na petama. Obično se javlja kod dece, ali i odrasli mogu da ispolje ovo ponašanje. Istraživanje je povezalo hodanje na prstima sa autizmom. (Hodanje na prstima takođe može nastati zbog nerešenih osnovnih povreda i, kao takvo, možda nije uvek povezano sa neurodiverzitetom.)
4. Grickanje obraza
Neki neurodivergentni ljudi stalno grizu unutrašnjost svojih obraza, što može dovesti do oralnih čireva i drugih oralnih zdravstvenih problema. Istraživači su ovo ponašanje povezali sa OKP.
5. Grickanje noktiju
Istraživanja povezuju uobičajeno griženje noktiju (onihofagiju) sa OKP. Stručnjaci su, međutim, naglasili da nije svako ko grize nokte neurodivergentan. Ova navika uobičajena je među mnogim pojedincima iz razloga koji mogu biti potpuno nepovezani sa njihovom kognitivnom obradom.
6. Pucketanje zglobovima
Dok neki ljudi kompulzivno pucaju zglobovima, često pucanje drugih zglobova povezano je sa OKP. U zavisnosti od zgloba, ovo može biti opasno: neki ljudi kompulzivno pucaju zglobove vrata, što može dovesti do ozbiljnih povreda.
7. Spavanje s rukama u „T-Rex” položaju
Neki ljudi koji se sebe smatraju neurodivergentnim kažu da spavaju sa rukama u određenom položaju: sa rukama i pesnicama savijenim ispod brade. Iako su mnogi onlajn izjavili da je to njihovo iskustvo, teško je reći da li je povezano sa iskustvom neurodivergentnosti ili je jednostavno uobičajeni položaj spavanja, kažu stručnjaci.
Šta znači biti neurodivergentan
Porast razgovora o neurodiverzitetu dobar je jer oni pomažu ljudima da shvate da drugačije razmišljanje nije nužno loše ili nešto što treba da poprave.
– Kada počnemo da posmatramo razlike u tome kako ljudski mozak funkcioniše, vidimo da nije uvek negativno razmišljati na drugačiji način – kaže dr Susan Albers, psiholog na Cleveland Clinic.
Stručnjak za mentalno zdravlje može vam pomoći da dođete do zaključka da ste neurodivergentni, ali „to možete i sami da uradite. To nije nešto što stručnjak mora da ozvaniči”, kaže dr Albers.
Ako želite da zaustavite ili prilagodite bilo koje ponavljajuće ponašanje fokusirano na telo, počnite tako što ćete potražiti pomoć od terapeuta, savetuje dr Albers.
– Ono o čemu razgovaramo na tim sesijama jeste zamensko ponašanje, nešto što je manje štetno, ali ima isto senzorno iskustvo – objasnila je ona. Na primer, za neke ljude umirujuće je stavljanje leda na kožu umesto grebanja kože, kaže dr Albers.
– Terapeut može da vam pomogne da precizirate kako razmišljate i učite i stvarno vam pomoći da identifikujete koje izazove možete imati – zaključuje dr Albers.
Članak Neka besmisleno repetitivna ponašanja mogu biti znaci neurodivergencije se pojavljuje prvo na eKlinika.