Izvor: BanjalukaLive.com, 29.Feb.2016, 11:42   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Mobing ne treba prećutati

Na putu ka Evropskoj uniji BiH će, između ostalog, ozbiljnije morati da se pozabavi i pronalaženjem efikasnijeg mehanizma za dokazivanje i kažnjavanje mobinga čiji su slučajevi, barem do sada, uglavnom ostajali mrtvo slovo na papiru. Evropska komisija, naime, zahtijeva pojačane aktivnosti na sprečavanju svih oblika mobinga, poput verbalnog maltretiranja, prijetnji, ucjena, polažući nade da će do toga doći usvajanjem >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << novog, odnosno dopunjenog Zakona o zabrani diskriminacije BiH. Prema smjernicama EU, veća ovlašćenja biće data ombudsmanima za zaštitu ljudskih prava, koji su ustvrdili da je mobing najčešći oblik diskriminacije u BiH, piše "Press". U Instituciji ombudsmana za ljudska prava BiH potvrdili su da je na njihovu adresu prošle i pretprošle godine stiglo 106 žalbi na mobing, ali da ovaj broj ni približno ne oslikava stvarno stanje. "Ovi podaci i dalje ne predstavljaju stvaran prikaz obima diskriminacije, jer i dalje postoje neprijavljeni slučajevi, zbog generalnog nepovjerenja, kao i zbog straha od eventualnih negativnih posljedica po status žrtava. S druge strane, mobing je u porastu, čemu doprinosi teška ekonomska situacija, visoka stopa nezaposlenosti, loše uređeno tržište rada i nedostatak kapaciteta nadležnih inspekcija. Žrtve mobinga su takođe izložene stresu, jer mobing ostavlja posljedice po njihovo zdravlje, a uz žalbu ombudsmanima često se prilažu mišljenja psihologa, psihijatara ili drugih stručnih lica, kao i iskazi svjedoka", navode u ovoj instituciji. Najčešće prijavljivani oblik je, kako ističu, takozvani vertikalni mobing koji postoji kada pretpostavljeni zlostavlja jednog određenog radnika. "U praksi, prekršilac je lice na poziciji moći u odnosu na žrtvu, i čini sve kako bi opovrgao postojanje mobinga, pozivajući se na svoja prava koja proizlaze iz raznih internih i opštih akata. Mobing se definiše kao nefizičko uznemiravanje na radnom mjestu čija je svrha ili posljedica degradacija zaposlenog", navode u ovoj instituciji. Kad je riječ o procesuiranju ovakvih slučajeva, ombudsmani u BiH su upoznati sa svega nekoliko situacija da su sudovi pravosnažno utvrdili mobing. "Zbog toga možemo reći da ne postoji dovoljno izgrađena sudska praksa o pitanju kažnjavanja mobinga", poručuju iz Institucije ombudsmana za ljudska prava. Iako je u RS zabrana mobinga navedena u Zakonu o radu, a na nivou BiH se od 2009. godine primjenjuje Zakon o zabrani diskriminacije, u udruženjima koja se bave ovom problematikom naglašavaju da, zbog površnog zakonskog tretiranja ovog problema, treba usvojiti antimobing zakon. Anica Ramić, predsjednica Udruženja "Stop mobing" iz Trebinja, ističe za Press da će, bez ovakvog zakona, mobing i dalje biti teško dokaziv, samim tim i kažnjen. "Mobing je daleko više od povremenih konflikata ili kancelarijskih svađa. Ko ga praktikuje, ima svjesnu namjeru da naškodi radniku i da ga na kraju prisili da da otkaz. Nažalost, radnici rijetko prijavljuju mobing, iz razloga što ga je teško dokazati. Žrtva na kraju ili napušta posao ili, ako ostane, postaje neupotrebljiva. S druge strane, mober od ostalih biva percipiran kao osoba sa kojom se ne smije ulaziti u konflikt, preduzećem se onda širi atmosfera straha koja uništava produktivnost, pa firma propada. Neke statistike govore da je u RS, odnosno BiH, više od polovine radnika isloženo nekoj vrsti mobinga. To je dovoljan razlog za usvajanje neophodnog zakona", poručuje Ramićeva. S druge strane, u Uniji udruženja poslodavaca RS (UUP RS), ne negiraju da se slučajevi mobinga dešavaju, ali tvrde da nikako nije riječ o nekakvoj masovnoj pojavi. "Naravno da ni u kojem slučaju ne podržavamo ovakvo ponašanje poslodavaca, ali su van pameti tvrdnje da većina njih maltretira svoje radnike. Tačnije, ima loših poslodavaca, ali ipak ne toliko loših", naglašava zpredsjednik ove unije Dragutin Škrebić. Prema njegovim riječima, ovdje bi se prije moglo govoriti o pokušaju neradnika da se sakriju iza priče da su izloženi mobingu. "Naravno da će poslodavac imati korektan profesionalan odnos prema dobrom radniku. Naime, i njemu je u interesu da oko sebe ima tim sposobnih i vrijednih ljudi, zbog čega bi bilo više nego apsurdno da ih diskriminiše ili ponižava. S druge strane, kad na odgovornost pozove onog koji loše radi i krši radnu disciplinu, onda je to najlakše predstaviti kao mobing, jer niko od njih neće priznati da ne radi kako treba", kaže Škrebić. U Inspektoratu RS kažu da je, kad je riječ o mobingu, Zakonom o radu RS propisano da zaštitu svojih prava radnik može tražiti sudskim putem, te da je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije na poslodavcu. "S obzirom na to da se pitanje mobinga rješava na sudu, zakonom nisu predviđene novčane kazne za takav vid kršenja prava radnika, pa inspekcija rada po tom osnovu nema nadležnosti za preduzimanje mjera. U slučaju da nam se obrati radnik koji tvrdi da je izložen mobingu, inspektor rada samo može da obavi kontrolu poštivanja osnovnih prava radnika", ističe viši saradnik za odnose s javnošću Dušanka Makivić. Foto: Ilustracija/YAYimages
Pogledaj vesti o: Zakon o mobingu

Nastavak na BanjalukaLive.com...