Zašto ponekad ipak ne privučemo ono što želimo?

Izvor: Press, 11.Jan.2016, 16:54   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zašto ponekad ipak ne privučemo ono što želimo?

Zakon privlačnosti deluje, to je čak i fizika dokazala. Ali, činjenica je da nekada ne privučemo ono što želimo. Zašto?
Foto:zenskikutak.rs
Nismo svesni koliko je važno da u svim stvarima konsultujemo univerzalnu (Božju) inteligenciju i da uvek kada, imamo neku želju ili nameru, uputimo molitvu Bogu da nam ispuni želju ali na način koji je za nas najbolji. Egoistična težnja da se ispuni >> Pročitaj celu vest na sajtu Press << tačno ono što mi mislimo da nam treba je samo produkt niže inteligencije (ega) i ne treba joj verovati.
Evo jedna kratka priča:
Želimo privući putovanje na neku egzotičnu destinaciju. Učinili smo sve i došao je trenutak kada se užurbano krećemo ka aerodromu na avion koji poleće tačno u 14:00 sati da nas odvede u zemlju iz snova. Odjednom, događaju se neka nepredviđena čuda, potpuni kolaps u prometu i šansa da stignemo na avion je ravna nuli. Mi smo van pameti, izluđeni, pokušavamo pronaći zadnji atom napora da izdržimo i uporno trčimo prema aerodromu ali u jednom trenutku ugledamo svoj avion kako poleće prema nebu. Odlazimo kući razočarani i srušeni poput neke stare kuće. Nakon par sati gledamo vesti i čujemo da je avion kojim smo trebali leteti pao u okean i da je svih 200 putnika izgubilo život. I što onda radimo? Zahvaljujemo Bogu što nismo stigli na avion. U samo par sati naša svest o Bogu poprima drugačije dimenzije, u jednom trenutku je “zaboravio na nas i izneverio nas”, a u drugom trenutku smo mu neizmerno zahvalni.
Nismo svesni koliko je važno da u svim stvarima konsultujemo univerzalnu (Božju) inteligenciju i da uvek kada, imamo neku želju ili nameru, uputimo molitvu Bogu da nam ispuni želju ali na način koji je za nas najbolji. Egoistična težnja da se ispuni tačno ono što mi mislimo da nam treba je samo produkt niže inteligencije (ega) i ne treba joj verovati, jer često se ispostavi da nam ispunjenje date želje nije donelo nikakvu dobrobit.
Takođe, kada ne dobijemo nešto što želimo, isto trebamo zahvaliti Bogu kao da smo dobili. Jer, odgovor u vidu neispunjenja određene želje je poruka iz sfere više inteligencije – ili željeno nije za nas, ili nismo dovoljno otvoreni da preuzmemo dar (prevelik je za nas). Ako smo, uprkos svemu, izrazili zahvalnost i neutralizovali svoje nezadovoljstvo, ostali sretni i mirni iznutra, onda smo pokazali da smo dovoljno veliki i dar se može spustiti k nama. Trebamo znati da nas negativni osećaji i sumnja u višu inteligenciju (svetlost) udaljavaju i odvraćaju od cilja. Nekada smo tako blizu cilja i onda univerzum iskuša našu spremnost za neki dar, baci nam neki kamenčić na put, a mi učinimo takvu glupost da sve upropastimo. Ako smo izrazili povjerenje u svetlost (Boga, univerzalnu inteligenciju), onda nema odstupanja, trebamo slediti taj put i kada nam se najviše smrači pred očima tada će doći svetlo.
Često se ljudi pitaju zašto ne mogu vizualizovati neku situaciju za sebe. Nema tu puno mudrosti, to je zato što ne puštaju svetlo unutra, na ugašenom televizoru vidimo samo mrak i nijedna scena se tu ne može prikazati. Moramo znati da nismo samodostatni i da ne možemo delovati nezavisno od ostatka univerzuma. Moderna fizika je dokazala da u svemiru ne postoji praznina i da prostor oko nas nije prazan već predstavlja informacijsko polje u kojem je sadržano svo znanje koje postoji.
Greg Braiden je to polje nazvao Božanskom matricom u kojoj se stvari materijaliziraju prema tačno određenim zakonitostima, te da je osećaj iz srca ono što stvara našu realnost. On tvrdi da srce ima 100 puta jače magnetno polje od mozga i da preko njega i osećaja koje ono emitira komuniciramo sa Božanskom matricom.
Tako se i vizualizacija ne provodi na mentalnom nivou, već na nivou osećaja. Tek kada smo u stanju potpuno ući u određeni osećaj, mi nemamo problem da stvorimo kakvu god želimo sliku na mentalnom ekranu.
Na primer, kada smo u stanju stvoriti osećaj ugode koji imamo dok se sunčamo na plaži, nama uopšte nije problem vizualizovati tu sliku i videti sebe kako ležimo na pesku i videti palme, bambusove suncobrane itd. Mi smo u potpunosti preselili u tu sliku tek kada smo osećajem u njoj. Bez toga, sve ostaje na nivou mašte i samo hladna, beživotna slika na mentalnom ekranu.
Kada ne dopuštamo da svetlo ljubavi prodre u naše srce i pomeša se s nama, mi smo u stanju nepoverenja, verujemo samo nekim svojim egoičkim silama koje nas drže odvojenim od Božanske matrice u kojoj se nalazi sve što nam je potrebno.


Nastavak na Press...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Press. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Press. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.