Izvor: Cafe.ba, 20.Sep.2015, 13:54   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Priča koja će vas rasplakati: Sada je na meni red, da budem tvoj anđeo

Pas je čovjekov najbolji prijatelj, kaže stara poslovica.

No, ko god je jednom imao psa, shvata da je taj odnos puno, puno više od toga. Ljubav koju ove životinje mogu pružiti je neizmjerna, način na koji se razdragaju kada vas ugledaju na ulaznim vratima, sreća koju dijele s vama, baš kao i tuga...nešto je što mogu shvatiti i razumjeti samo oni koji su s njima podijelili neke godine života.

Njihovim odlaskom, u nama nastaje velika praznina...

Internetom >> Pročitaj celu vest na sajtu Cafe.ba << ovih dana kruži pismo u kojem je ispričana priča o tome kako se jedan pas zahvaljuje svom čovjeku na godinama iza njih. Prenosimo ga u cjelosti:

"Čovječe moj, vidim da plačeš jer je došlo vrijeme mog odlaska.

Nemoj, molim te.

Hoću da ti objasnim nekoliko stvari. Ti si tužan, jer me nema, a ja sam presretan, jer sam te sreo. Koliko ovakvih kao ja umire dnevno, bez da upoznaju nekog posebnog?

Životinje često požive dugo samo zahvaljujući sreći! Samo mi odbačeni znamo šta je hladnoća, žeđ, opasnost, glad. Moramo se pobrinuti kako pronaći nešto za jelo, gdje ćemo provesti noć ušuškano i bezbrižno. Svakoga dana viđamo mnoga lica ljudi, koji nas i ne primjećuju...ponekad ni mi njih ne gledamo dok nas ne primijete sami i sažale se. Ponekad nas zadesi velika sreća, pa se među tim ljudima nađe anđeo i uzme nas.

Da li ste svjesni, koliko nam to znači?! Ne moramo se više ničega bojati, nema više gladi, hladnoće, boli i opasnosti. Da samo možete shvatiti koliko nas to usrećuje! Za nas je svaki dom kao palača! Više nas ne brine da li pada kiša, snijeg...da li će auto proći pokraj nas polako ili namjerno brzo i nauditi nam, povrijediti nas! A najvažnije...nismo više sami, jer nijedna životinja ne voli samoću, šta bismo mogli više od toga da poželimo?

Znam da si tužan zbog našeg rastanka, ali ja sada moram poći. Hoću te zamoliti, da ne kriviš sebe za bilo šta. Čuo sam te kako si kroz plač rekao, da si možda mogao za mene učiniti više. Ne govori tako, za mene si učinio mnogo! Bez tebe nikada ne bih saznao sve ono lijepo, što danas odnosim sa sobom. Trebaš znati, mi, životinje, živimo sadašnjost intenzivno i da smo jako mudre: uživamo u svakoj sitnici, svakog dana posebno i zaboravljamo ružnu prošlost veoma brzo. Naš život počinje kada upoznamo ljubav, tu istu ljubav koju si mi pružio ti - moj dvonogi anđele bez krila! Znaj, ako nađeš životinju koja ima neko ozbiljno stanje i ima još samo malo vemena na ovome svijetu...učinićeš veliko djelo ispraćajući je pri odlasku. Kao što ti rekoh, niko od nas ne želi da bude sam, ponajmanje kada shvatimo da se primaklo vreme odlaska. Znaj da nam je važno ko nas mazi i drži nam šapu, da možemo mirno otići.

Molim te, ne plači više. Ja sam sretan. Ponijeću sa sobom uspomenu na ime koje si mi dao, na toplinu tvog doma koji je postao i moj dom. Ponijeću sa sobom i zvuk tvog glasa kojim si mi govorio, mada nisam uvijek razumio šta mi pričaš. U svom srcu nosiću sa sobom svaku tvoju nježnost i dodir. Sve što si za mene učinio mnogo mi znači i hvala ti neizmjerno. Ne znam kako da ti kažem, ali sigurno si u mojim očima vidjeo svu moju zahvalnost.

Hoću da te zamolim, učini mi dvije usluge... Umij lice i počni se smješkati. Prisjećaj se našeg lijepog zajedničkog života, svih nestašluka kojima sam te nasmijavao. Prisećaj se, kao ja, svih onih trenutaka koje smo dijelili. I nemoj nikada reći, kako nećeš više nikada uzeti drugu životinju, jer te moj odlazak toliko pogodio! Bez tebe ja nikada ne bih imao ovako lijep život! Molim te, ne čini to!

Ima mnogo takvih kao ja, koji čekaju takve kao što si ti! Pruži im to, što si pružio meni, potrebno im je, kao što je i meni bilo potrebno. Ne suzdržavaj ljubav u sebi zbog straha od ponovnog gubitka. Prihvati moj savjet i njeguj tu dobrotu u sebi, dobrotu koju dijeliš sa nama, shvati da si anđeo nama životinjama i da bez ljudi kao što si ti, nama bi život bio težak. Nastavi sa svojim plemenitim zadatkom, sada je na meni red, da budem tvoj anđeo. Pratiću te izdaleka na tom putu, dok budeš pomagao ovakvima kao što sam bio ja. Svim životinjama koje su ovdje sa mnom pričaću o tebi, reći ću im šta si sve učinio za mene, pokazaću im te ponosno i reći: "on je moja porodica". Moj prvi zadatak ovdje je da ti pomognem da ne budeš tužan. Večeras, kad pogledaš u nebo i vidiš da ti je namignula zvijezda...znaj da te gledam, da ti šaljem znak da sam dobro i da ti šaljem zahvalnost za svu pruženu ljubav. Pozdravljam te sada, ali ne kažem "zbogom"...Postoji poseban raj, nagrada za ljude kao što si ti...tu ćemo se ponovo sresti. Čekaću te vjerno...!"

Nastavak na Cafe.ba...