Ljubavi u  senci rata

Izvor: Blic, 22.Mar.2009, 12:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ljubavi u senci rata

Milutin Milošević, mladi glumac koji je briljirao u ulozi Gavrila Vukovića u novom filmskom ostvarenju „Sveti Georgije ubiva aždahu", fantastičnom glumom i harizmom osvojio je srca naše filmske publike.



U razgovoru za „Blic" Milošević priča o svojoj ulozi, poruci koju film nosi, kao i o filmu „Fantom", u kojem takođe ima glavnu ulogu i čija će premijera uskoro.

– Mislim da je iskustvo rada na ovom filmu bilo od velikog značaja >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << za mene. Kao prvo, lik Gavrila jedan je od najlepše napisanih muških likova u našoj književnosti, a s druge strane –smatram da je veoma važno što sam se tokom procesa snimanja ovako zahtevnog filma upoznao sa svim izazovima koji čine deo realizacije velikih projekata – priča Milutin Milošević.

Ovo je verovatno jedan od najambicioznijih i najskupljih domaćih filmova do sada. Da li ste imali takav utisak dok ste snimali?

– Svakako! Snimanje je bilo teško, ali veoma izazovno. Srđan Dragojević je snimio zaista velike filmove i bio sam jako počastvovan kada sam bio izabran da radim na „Svetom Georgiju" i zbog reditelja, kao i cele ekipe, ali i zbog samog teksta Dušana Kovačevića.

U potresnoj priči o srpskom mentalitetu i Prvom svetskom ratu, vaš lik Gavrilo se vraća iz borbe kao invalid. Odlučuje da ostavi svoju ljubav Katarinu (Nataša Janjić). Zašto?

– Iz odbrane u samom početku, ali i zbog odustajanja od života. Ratnik koje je invalidan vidi jedino smrt kao smisleno rešenje za svoju sakatost.

Katarina se udaje za Đorđa (Lazar Ristovski) kako bi bila što bliže Gavrilu. Iako vas je Đorđe spasao od pokušaja samoubistva, ipak se nakon svega toga sukobljavate.

– Tu se nastavlja drama, jednostavno bi bilo da je njegov jedini cilj da prestane da postoji, međutim, prepreka je to što on voli tu ženu.

Film je satkan od humora i tragičnih momenata. Da li ta mešavina komedije i drame uspešno opisuje naš narod?

– To je ljudima svojstveno – dok plaču da se zasmeju ili dok se smeju da se rastuže.

Na kraju, Gavrilo i Đorđe umiru zajedno. Koju poruku nosi ta scena i koje je osećanje u Gavrilu na kraju bilo najjače?

– Pa to da je i najveća ljubav nesrazmerno mala u senci rata. Osećanje slobode, čini mi se.

Sa čime se Gavrilo najteže nosio?

– Sa sobom.

Uskoro će biti prikazan film „Beogradski fantom", u kojem takođe tumačite glavnu mušku ulogu.

– Snimanje filma „Beogradski fantom" definitivno je bilo teško, ali veoma izazovno. Dokumentarni aspekt filma ne dozvoljava preteranu stilizaciju u izgradnji samog lika, što je bila i osnovna rediteljska zamisao. Lik koji tumačim ne govori, jako je sveden u reakcijama i izrazu lica, što je za mene kao glumca bio veoma veliki izazov. Na samom početku priprema za film, odgledao sam kultni film „Samuraj" reditelja Žan-Pjera Melvila, koji počinje citatom „Nema veće osamljenosti nego kod samuraja, osim možda kod tigra u džungli." To me je inspirisalo i usmerilo da izgradim lik Fantoma na pravi način.

Da li ste znali nešto o samoj legendi pre nego što ste počeli s radom na pomenutom filmu?

– Čuo sam za priču o Fantomu, koja jedna od najvećih beogradskih urbanih legendi, ali nisam o samoj priči i liku mnogo znao. Kada sam saznao više detalja o životu Vlade Vasiljevića, poznatijeg kao Beogradski fantom, i o događajima koji su se zbili 1979. godine, bio sam zadivljen, zaintrigiran zainteresovan i radostan.

Kakav je Fantom, da li je buntovnik, koja su bila njegova osećanja dok je danima jurcao ulicama Beograda?

– Reditelj i ja smo dosta radili na istraživanju lika i celokupne priče, koju sam morao veoma dobro da poznajem kako bih sebi stvorio okvir u kome sam izgradio lik Fantoma. Odgledao sam preko sedamnaest sati intervjua sa svim sagovornicima koji su učestvovali u filmu. To mi je pomoglo da shvatim vreme u kome se odvija priča, da sagledam Vladu Vasiljevića kao čoveka, ne samo kao legendu, i da pokušam da razumem i uhvatim unutrašnje motive koji su ga terali da uradi nešto zaista revolucionarno i veliko za to doba.

Linija manjeg otpora

Koliko se po Vama taj mentalitet prikazan u filmu osvrće i na sadašnje društvo? Da li kao narod učimo na greškama?

– U istoj ili sličnoj meri kao i svi idemo linijom manjeg otpora. Učenje je proces koje zahteva vreme i angažman.

Tri rata u četiri godine

„Sveti Georgije ubiva aždahu" nastao je kao komad Duška Kovačevića, koji je ujedno i pisac scenarija, dok režiju za film potpisuje Srđan Dragojević. Film govori o tome da su se u četiri godine oglašavala zvona sa seoskih crkava, da je srpska vojska tri puta ratovala i da je retko iz koje generacije makar jedan muški predstavnik pretekao a da bude zdrav i normalan. Glavne uloge, pored Miloševića, tumače Lazar Ristovski, Nataša Janjić, Bora Todorović, Zoran Cvijanović, Branislav Lečić, Milena Dravić, Dragan Nikolić, Boris Milivojević, Boda Ninković i drugi.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.