Izvor: Blic, 28.Sep.2004, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kući posle hiljadu kilometara
Kući posle hiljadu kilometara
Po povratku sa puta, ekskluzivno za 'Blic'
Pokušavam da se priviknem na stari način života i da se vratim svom poslu i obavezama. Nije lako nakon toliko pređenih kilsometara i boravka u najljepšim gradovima Evrope. Eto, oprobao sam se i u ulozi dopisnika 'Blica'. Bilo je zanimljivo prenositi ljudima putem novina ono što se meni dešavalo. Naravno, turistički a ne intimno!
Ovo putešestvije je trajalo 24 dana. Potrebno >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << je malo vremena da se slegnu utisci, budući da smo promjenili puno različitih lokacija. Jednostavno ne znam gdje je bilo bolje. Od moto-skupa na Faaker see preko mirnih gradića Italije i Francuske i možda mom duhu najbliže i najtoplije Španije. Upoznao sam puno ljudi, obilazio najpoznatije građevine, čuvene lokale i restorane, pokušavao da se približim kulturama ovih zemalja i regija. Prvi put u životu sam se osjećao kao pravi turista. Dobar je to fazon. Putovao sam bez nekog određenog plana i zadržavao se tamo gdje mi je bilo najprijatnije. Jednom riječju, baš sam se opustio.
Nakon što su nas poslije moto-skupa na Faaker see napustili Mićko, Milan i Vladan (društvo sa kojima sam otišao i koji nikako nisu sa Zlatibora, kako je u jednoj od prvih reportaža zbog loše telefonske veze napisano), Gile i ja smo nastavili sami. Mislio sam da ćemo teško napustiti Italiju u kojoj do sada nisam imao prilike da boravim na ovaj način. Naravno, po dolasku na Azurnu obalu shvatio sam da i mali gradići, seoca, imaju neki drugi šarm. Nakon velelepnih građevina Venecije i Verone u Francuskoj je bilo prijatno šetati malim stepenicama, osjetiti miris vegetacije koja je vrlo podsjećala na Herceg Novi, gledati neobične fasade najtoplijih mediteranskih kolorita, slušati francuski… Španija je bila opet nešto posebno. Od Gaudijevih građevina u Barceloni, modernih arhitekturalnih poduhvata Santiaga Kalatrave u Valenciji pa do Dalijevog Figueresa sve je opet bilo drugačije, posebno. Španski. Restoran 'Sant Joan de Penyagolosa' u kojem su nas nevjerovatno dočekali divni ljudi Cesar i Rosa i priredili nam nezaboravno veče u Castellonu, nikada neću zaboraviti. U Španiji su i vina baš po mom ukusu. Degustirali smo i neprestano uživali svakog dana. U Figueresu sam imao tu sreću da popričam sa čuvenim starim mještaninom Raulom koji se jedva nekoliko puta godišnje otvori nekome od turista i sa njim podjeli neku anegdotu koju je proživio sa svojim prijateljima Salvadorom i Galom Dali. Kad uz sve ovo dodam vožnju motorom u kojoj zaista uživam, kompletan utisak je da je iza mene jedan vrhunski odmor.
