Izvor: Blic, 21.Mar.2016, 12:14 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bajke su MNOGO STARIJE nego što mislimo
Bajke o princezama, zlim stvorenjima, mračnim šumama, nesrećnim ljubavima sa srećnim krajem, čitaju se deci širom sveta. Svima su nam poznati autori ovih magičnih priča kao što su braća Grim, Hans Kristijan Andersen i Šarl Pero. Ali šta ako su te priče samo prepisane?
Najnovija istraživanja koje je objavio žurnal Kraljevskog društva otvorene nauke pokazuju da koreni bajke vode do praistorijskog perioda.
Antropolozi tvrde da su priče, kao što su Ramplstilskin >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i Čarobni pasulj, starije nego što se verovalo. U stvari, datiraju iz 1500. godine, a istraživanja pokazuju da su neke bajke stare 4.000 i 5.000 godina. Ovo pobija tezu da su braća Grim sakupljali i zapisivali priče koje su stare nekoliko stotina godina.
Ispostavilo se da je teško utvrditi koliko su zaista bajke stare ako se koriste jednostavni istorijski podaci.
S obzirom na to da su se priče prenosile usmeno, nemoguće je utvrditi iz kog perioda datiraju ako se koriste uobičajene istorijske i antropološke metode. Zato se koristila filogenetska analiza, koja se u suštini koristi da bi se dokazala evolucija organizama. U ovom istraživanju koristile su se strategije koje su kreirali evolucionarni biolozi kako bi se ušlo u trag korenima 275 bajki, koristeći se poreklom jezika, stanovništva i kulture.
Korišćenjem Arne-Tompson-Uter klasifikacije bajki, koji razvrstava bajke u grupe kao što su "tvrdoglava žena naučila da sluša" ili "veza između čovek i džina", istraživači su pratili bajke u oko 50 zemalja iz Indo-Evropske porodice jezika. Uočili su srodnost među 76 bajki.
Prateći korene, pronašli su dokaze da su neke bajke bazirane i na drugim pričama. Više od četvrtine bajki ima drevne korene. Priča o Čarobnom pasulju vodi 5.000 godina unazad kada je došlo do rascepa između istočnog i zapadnog Indoevropskog jezika. Priča se tada zvala "Kovač i đavo".
Ovi podaci, do kojih se došlo, mogu potvrditi dugo zanemarivanu teoriju Vilhelma Grima koji je smatrao da indo-evropske kulture imaju zajedničke bajke. Ipak, ne smatraju svi da su bajke baš toliko stare. Kris Samorej piše za Naučne vesti da su etnolozi pronašli grešku u istraživanju. Naime, ne može se tvrditi da "Kovač i Đavo" datiraju iz bronzanog doba jer je reč kovač u tom periodu bila malo poznata.
Da li su dani korišćenja istorijskih zapisa da bi naučili više o usmenom predanju odbrojani?
"Nikako", tvrde istraživači.
"Naravno, to ne umanjuje vrednost istraživanja književnih zapisa o poreklu i razvoju usmenih priča", dodaju oni.
Istraživači će nastaviti da tragaju za korenima bajki. U međuvremenu nije na odmet pročitati neku od zbirki bajki i zamišljati ko je pričao iste priče pre nekoliko hiljada godina.
