Izvor: Nezavisne Novine, 27.Dec.2019, 21:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Uzmi sve što ti život pruža

Nije izuzetak da se, u najvećoj mjeri, svi pridržavamo maksime koja je u naslovu. Ili mislimo da je se pridržavamo. Zato što je život samo jedan i, kako kažu čak i osobe koje dočekaju duboku starost, prekratko traje.

Takođe, nismo jednom čuli od takvih istih ili sličnih osoba kako se uglavnom kaju što nisu svoj životni vijek iskoristile drugačije, bar u dijelu preuzimanja određenih ponašanja koja su im, tada kada se ukazala mogućnost za njihovo konzumiranje, izgledala >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << rizična.

Isto tako, iskustva onih koji imaju "velike pare" ili "skoro nepotrošiv višak likvidnosti" ukazuju na njihov čvrst stav da sreća se ne nalazi u parama. Što je vrlo teško objašnjivo svima nama koji nismo takvi baksuzi, jer nam je teško zamisliti da možemo imati osnov za sreću bez para. Međutim, dok radimo i zarađujemo (uglavnom za račune, tekuću potrošnju i poneka zadovoljstva), sama činjenica da smo korisni nam predstavlja jedan od osnovnih izvora sreće, bez obzira na to koliko zarađujemo (a to je uvijek malo).

Velika većina nas takođe često smatra da zaista i nisu problem pare (rijetko ko je umro od gladi, daleko više od prekomjerne težine), koliko nam nekad sreću ometaju druge stvari koje su vezane za posao, a nije plata: uslovi rada, odnos nadređenih, nemogućnost napredovanja i ostvarivanja svojih potencijala i sl. Ali isto tako, svi pobrojani i slični uzroci znaju biti zatomljeni ako nam na izvodu računa u banci legne apgrejdovana naviše suma novca.

Kada se ode u penziju, redovnu, državnu, iz Fonda PIO, kako god je nazvali, odjednom se skoro sve te osobe izjednačavaju, maltene, po svemu. Vrlo sličnih su (malih) primanja, imaju slične afinitete i višak slobodnog vremena, sabiraju i preslažu uspomene i mirno provode ostatak svog života u svojoj novouspostavljenoj rutini koja nije nalik na stres kojim su izloženi dok su u radnom odnosu. Ali, da bi u potpunosti uživali i u ovoj životnoj dobi, obično nedostaje bar još koja marka. Ili neka druga, takođe konvertibilna, valuta.

Dana 18.07.2019. godine, kao savjestan poslodavac, Vlada Republike Srpske je donijela Odluku o organizovanju Penzijskog plana Vlade Republike Srpske za sve zaposlene na neodređeno vrijeme čije se plate finansiraju iz budžeta Republike Srpske. U istoj je navedeno da član Penzijskog plana može biti lice zaposleno u svim ministarstvima i drugim korisnicima budžetskih sredstava Republike Srpske i čija se plata finansira iz budžeta Republike Srpske, te da će organizator plana, zajedno sa ministarstvima i drugim korisnicima budžetskih sredstava Republike Srpske u kojima se plata zaposlenih finansira iz budžeta Republike Srpske, iz sopstvenih sredstava, na individualni račun svakog člana Penzijskog plana, uplaćivati mjesečni iznos od 20,00 KM za svakog pojedničnog zaposlenog, u svrhu uplate penzijskog doprinosa kao i pripadajuće troškove (poreza i doprinosa), počevši od plate za januar 2020. godine. Takođe, ne postoji obaveza niti ikakav uslov da zaposleni dodatno uplaćuje bilo koji iznos, na svoj teret. Na takav način, Vlada RS, kao krajnji poslodavac, odlučila je da preuzme dio brige za sadašnje zaposlene i onda kada oni više ne budu zaposleni na sadašnjim radnim mjestima. S tim u vezi, treba istaći da iznos dobrovoljnog penzijskog doprinosa od 20,00 KM koji uplaćuje poslodavac (u ovom slučaju Vlada RS) iz sopstvenih sredstava ni na koji način ne utiče negativno na bilo koje dotad stečeno pravo radnika zaposlenog na neodređeno vrijeme, tj. ne smanjuje mu se ni iznos plate, niti iznos osnovice za obaveznu, državnu, penziju iz Fonda PIO RS. Svakom radniku zaposlenom na neodređeno vrijeme se pruža mogućnost da, pored navedenog iznosa od 20,00 KM, potpuno dobrovoljno preusmjeri i dio svoje bruto plate na svoj individualni račun u Evropskom dobrovoljnom penzijskom fondu, i na taj način uveća pojedinačni iznos dobrovoljnog penzijskog doprinosa na mjesečnom nivou, što mu u perspektivi (kada stekne uslov za raspolaganje novcem) omogućava veći novčani iznos dobrovoljne penzije. I nesumnjivo ljepši život.

Iste mogućnosti imaju i ostali poslodavci: mogućnost da se donekle pobrinu i za svoje lojalne radnike i onda kada oni više ne budu kod njih (uplate u Evropski dobrovoljni penzijski fond su oslobođene dopinosa), a svi zaposleni imaju mogućnost i pravo da se donekle pobrinu za sebe (izdvajanjem dijela bruto plate, što znači da im se, uz dio neto plate, pripisuju doprinosi koji bi se inače uplaćivali u budžet: otprilike za 42% više u odnosu na dio neto plate). Povlastica za sve je i dobrovoljnost koja je potpuno neuslovljena i individualna, te se može u svakom momentu i potpuno nekažnjeno odustati od uplata ili izmijeniti iznos ili tempo uplata. Ne postoji nikakva zabrana bilo kom poslodavcu da, i na ovaj način, pokaže savjesnost i, zakonski najjeftinije, bar malo ugodi svojim radnicima. Takođe, ne postoji nikakva prepreka ni za bilo kog radnika da štedi na opisani način, bar ne neka mimo mogućnosti i svijesti samog radnika.

Vjerovatno će mnogi na koje se ne odnosi navedeni Penzijski plan Vlade RS pomisliti: lako je državi i zaposlenim u njenom aparatu. Ubiru poreze i doprinose čije su stope visoke od nas i uzimaju sebi. Kao što bi, posebno poslodavci, uglavnom zaključili da im se formiranje penzijskog plana za sopstveno preduzeće "ne isplati". Hipotetički, da Vlada RS nije organizovala pomenuti Penzijski plan, jedna od mogućih primjedbi bar dijela poslovne zajednice bi mogla biti i da možda ne bi bilo loše da "to prvo država uradi", jer bi postojala zebnja u potencijalni rizik ("nije država stala iza toga" - bez obzira na poreske olakšice). Drugim riječima, nekad ćemo se kleti u državu, a nekada je kritikovati, isključivo u zavisnosti od naših trenutnih interesa.

Što se tiče radnika koji steknu pravo na bezuslovne uplate dobrovoljnog penzijskog doprinosa od strane poslodavca, oni ne snose nikakav rizik. Osim ako bi odbili te iznose, jer ih se onda odriču, a tada se rizik ogleda u tome da ostaju bez dijela prihoda na koji imaju pravo. Dobrovoljnost je zagarantovana, ali zašto ne uzeti sve što nam život pruža.

(autor je direktor Odjeljenja za marketing u Društvu za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskom fondom)

Nastavak na Nezavisne Novine...