Izvor: B92, 04.Avg.2012, 12:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Težak život izbeglica u Požegi
Požega -- Oko 200 ljudi iz ratom zahvaćenih područja bivše Jugoslavije utočište je našlo u Požegi. Među njima su i oni koji su zbog akcije "Oluja" napustili domove.
Oni i danas žive u Požegi, ekonomsku krizu osećaju još više, jer većina nema stalne prihode, a ni u Hrvatskoj ne mogu da ostvare nikakva prava na obeštećenje.
Miroslav Kantar imao je 13 godina kada je zbog hrvatske Oluje morao da pobegne s porodicom u Srbiju. Na tom putu doživeo je i bombardovanje >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << kolone civila, a ratne strahote bile su praktično svakodnevica njegovog detinjstva. U izbeglištvu je našao sigurnost, ali je dobio šećer, zbog čega je i izgubio posao.
"Pre pet godina, kada sam dobio šećer, gore kada sam radio u auto.servisu, dali su mi otkaz zato što, sa razlogom, zato što, kaže, ne možeš više da radiš kod nas zato što imaš šećer. I od tad gde god pomenem da imam šećer tu ili radiš na crno, ili kažu - razmislićemo, videćemo i niko se ništa ne javlja", kaže Miroslav Kantar.
Nijedan lek ne može da spusti nivo šećera kao Miroslavljev hobi da petlja oko svog motora oldtajmera, koji je pronašao na otpadu, ali će ga on ipak vratiti u život. Upornost žitelja izbegličkog naselja u Požegi ogleda se i u pretvaranju močvarnog u plodno zemljište. I porodica Kantar ima svoju parcelu koja ih hrani, kaže Ljiljana, Miroslavljeva majka. Ona strepi za svoju decu, jer su nezaposlena, a od Hrvatske nisu dobili nikakvo pravo na obeštećenje za imovinu koja je tamo ostala.
"Tražili smo stan, imamo stanarsko pravo i dalje, ali oni su naš stan prodali u Rijeci, tako da nemamo sad ništa. A kuća nam je zapaljena, đe sam ja rođena u Lici, tako da nemamo ništa ni tamo ni ovamo", kaže Ljiljana Kantar
Uz pomoć opštine Požega, UNHCR i švajcarske Vlade izgrađeno je izbegličko naselje, a porodice su dobile stanove od tridesetak kvadrata. Jedan takav pripao je i Mirjani Palačko, koja je mislila da će, nakon hrvatske Oluje, posao u vojsci Jugoslaviji biti siguran.
"Imam preko 30 godina radnog staža, međutim 2005. godine, kada je kasarna zatvorena, mi smo dobili neku malu otpremninu. Ovi mlađi su možda i našli neki posao, ali mi koji smo prešli 55 godina, 50 - 55 godina - nemamo", rekla je Mirjana Palačko.
Poverenica za izbeglice i raseljena lica u opštini Požega Ljiljana Avramović kaže da je u ovom gradu utočište pronašlo oko dve hiljade nevoljnika sa ratnih područja, od kojih je 600 iz Hrvatske doputovalo nakon Oluje.
"Ostali su možda sa jedne strane nezbrinuti, ne u smislu stambenom, nego u nekom materijalnom smislu, jer i sama situacija i dan-danas teška za tu populaciju, kao i za, naravno, naše lokalno stanovništvo", kazala je Ljiljana Avramović, poverenica za izbeglice i raseljena lica u opštini Požega.
Žitelji izbegličkog naselja, u koje su udahnuli novi život, nadaju se da će konačno dobiti 216 m asfalta, na koji čekaju 11 godina. To će, bar nakratko, uneti radost u neizvesnost u kojoj žive nakon hrvatske vojne akcije Oluja.
