Izvor: Večernje novosti, 28.Jun.2018, 21:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tanja Banjanin: Alimentaciju na ljubav plaćam srcem
Intervju za Novosti Online naša sagovornica ispisuje kao pravnik, kao žena i kao jedna od najboljih pevačica na ovim prostorima U SUDNICI života Tanja Banjanin je svedok kao i svi mi, u onoj muzičkoj definitivno jedan od malobrojnih sa ogromnim imunitetom. Nije od onih koji na svoja suđenja zovu kamere i lične presude saopštavaju javno. S druge strane, muzičke sporove dobija lako, sama, više od dvadeset godina. Za njih joj nisu potrebni advokati, jer je istina, u njenom >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << slučaju, glavni dokaz. Iako nije često u poroti štampanih duplerica i televizijskih debata, njena muzika je oslobađajuća, bez potrebe za prigovorima, kako za nju, tako i za sve one koji imaju pravo na sud. Tanja je laf, iskrena do poslednjeg člana u ugovoru svog života i karijere, svoja do kraja. Branilac u sopstvenoj parnici nepristajanja na zakone posla kojim se bavi, ma koliko krivica bila bolna. Neopterećena estradnim ustavima, slobodna da svoje završne reči, kako lične, tako i profesionalne izgovori kako želi, jer na to ima pravo, zaštićeno neospornim uspehom. Intervju za Novosti Online ispisuje kao pravnik, kao jedna od najboljih pevačica na ovim prostorima i kao žena koja zna kako se plaća alimentacija na ljubav. * Kao diplomirani pravnik šta biste rekli u “odbranu” svoje muzičke karijere i uopšte kvalitetne muzike? - Ne bih se ja nešto puno branila, pravo da vam kažem. Ali, recimo, upravo to - da sam i pravnik, pa se nisam posvetila samo muzičkoj karijeri. U tom smislu - kriva sam. Ako treba da prokomentarišem kvalitet muzike kod nas, biću vrlo kratka - nevina sam. PROČITAJTE JOŠ - Tanja Banjanin: Kad pevam bolesni ozdrave * Kao svedok situacije na estradi godinama unazad, kako bi glasila vaša izjava? - Tražim status zaštićenog svedoka. * Na koji način se može opisati ustav po kome živite svoj život? - Čuvanje sopstvenog suvereniteta uz uvažavanje prava svih građana i građanki, kolega i koleginica sa svim njihovim različitostima. Čuvanje integriteta - ponekad i po svaku cenu. * Da li slušate drvene advokate ili isključivo sebe? - Pre svega sebe. Umem da čujem i druge, čije mišljenje cenim, ali svakako ne drvene advokate. * Sudnica u koju najčešće ulazite je koja? - Životna - odeljenje “svakodnevno”. * Da li kao jedna strana brakorazvodne parnice, i to dva puta, ne verujete u treću sreću, ili biste, u slučaju da se ona desi, potpisali predbračni ugovor? - Ne verujem. * Kako ste u toj parnici podneli presudu “Ljubav se umorila”? Dok je pisana, mučno, a kada je postala pravnosnažna - sa neočekivanom lakoćom. * Čime se plaća alimentacija na ljubav? - Srcem. * U kom procesu u životu uvek kažete: “Ja činim sve”? - U svakom do kog mi je zaista stalo. Do kraja. * Šta je za vas glavni dokaz da, uprkos teškim periodima u životu, braku, muzici, roditeljstvu, zaista činite sve i ipak jeste srećna i zadovoljna osoba? - To srećna i zadovoljna je tako relativan pojam. Često se to pitam, pogotovo što mene stiže ona kletva - “pazi šta želiš, možda ti se ostvari”. Ipak, kad pogledam decu, to je to. * Koje dobijene sporove uvek pamtite? - One teške. Dakle, skoro sve. Kod mene retko šta ide lako. * Čiji sud je najvažniji u vašem životu i zašto? - Pre svega moj, sopstveni, mamin i Stašin, pa čak i Novakov. Vrlo je zreo i sada već ume dobro da rezonuje. * Kome ili čemu uvek dajete amnestiju? - U skoro nepojmljivoj meri, onima koji su mi se zamerili, povredili me, ranili, pogotovo sa protekom određenog vremena. Prosto, shvatim i prihvatim da su nekako jadni, pa mi ih bude čak i žao. Siroti - u tom i amnestija. Mada, ponekad se zapitam da li je takav stav dobar baš u toj meri. Možda nekima ipak treba neka šamarčina. Ali, to prepuštam njihovim životima i delima. Valjda postoji neka ravnoteža. Valjda. * Kada pristajete na vansudsko poravnanje? - Kad god je to moguće. * Na šta uvek ulažete žalbu? - Na manipulaciju, laž, iskorišćavanje prijateljstva, poznanstva, veze, bilo kog odnosa. Od toga sam baš umorna. * Čime branite svoj profesionalni i lični imunitet i uspeh? - Samom sobom. Onim što radim, kako radim. Poštenjem. Ovo poslednje je nekako baš retro, je l’? Skoro izumrlo. Ali, šta ću, palim se na raritete i retkosti. * Istragu uvek vršite kada? - Ne volim te istražne radnje. U današnje vreme podrazumevaju uglavnom pretvornost, licemerje, svašta nešto iza leđa. Ne volim. * Šta je za vas najveća kazna, a šta najgora kleveta? - Kazna - laž, kleveta - bol koju ona proizvede. PROČITAJTE JOŠ - Uželela se muzike * Kada ste se osećali kao osumnjičena, kada kao optužena, a kada kao okrivljena i zašto? - Taj osećaj mi se intuitivno dešavao na poslu na kom sam radila. Bila sam u pravu, mada je, naravno, bilo neosnovano. Ali, šta ćeš - ljudi. Što se tiče nekog mog ličnog osećaja, skoro nikad. Ja sam, nekako, vrlo načisto sama sa sobom, pa uglavnom izostanu nabrojane kategorije. * Za šta ili za koga uvek tražite pomilovanje? - Za greške kvalitetnih ljudi, a svi smo grešni, niko nije savršen. * Koga uvek izvodite na saslušanje i suočenje? - Samo one za koje mislim da su zaslužili moje vreme i živce. Od budala se najčešće okrenem, neću uopšte da se bakćem sa njima. * Na šta uvek stavljate tapiju a na šta ulažete prigovor? Tapiju na istinu, prigovor na laž i nepoštenje. * Kako uvek glasi vaša završna reč? - Probajte da budete objektivni i hrabri, bez obzira na cenu.
Nastavak na Večernje novosti...














