Sve što niste znali o LOVAČKIM PSIMA: Balkanski gonič živi kao kućni ljubimac

Izvor: Blic, 21.Dec.2016, 16:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sve što niste znali o LOVAČKIM PSIMA: Balkanski gonič živi kao kućni ljubimac

Teško da lov može da se zamisli bez laveža uzbuđenih pasa koji, naslućujući uzbuđenje koje predstoji, nestrpljivo čekaju komandu da krenu u akciju.

Nema dobrog lovca bez dobrog psa, izreka je poznata svakom istinskom zaljubljeniku u prirodu, životinje i uzbuđenje koje nosi potraga za ulovom. Pas je kao čovekov najverniji prijatelj oduvek bio i najbolji saveznik u potrazi za hranom, piše sajt MAGAZIN PAS. Vekovi koji su minuli u druženju čoveka i životinje nisu tu >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << mnogo promenili - oko nogu gotovo svakog istinskog lovca i danas se mota po najmanje jedan pas.

"Pas je drug svom vlasniku i treba da bude što više sa njim (u lovu i u slobodno vreme), a ne usamljen i zatvoren. Ostarelim lovačkim psima vlasnik obezbeđuje mirnu starost, sigurnost i potrebnu negu". Ove stavke iz etičkog kodeksa lovaca najbolje pokazuju vezu koja postoji između ljudi ovog soja i njihovih životinja. Svaki istinski lovac itekako je svestan značaja njegovog psa, i prema tome se i odnosi ka njemu.

Teorija, iako ne spori vekovima građene uzajamne veze, bezrezervno ne tvrdi da je lov bio ključan za približavanje čoveka i psa, niti da je oduvek bio obučavan za lov. Do toga je najverovatnije došlo kada je lov prestao da bude izvor hrane, već kada je stekao osobine zabave i zadovoljstva. Tada je na pravi način otkrivena uloga psa kao korisnog učesnika u poterama za divljači. Nije trebalo mnogo vremena i da se utvrdi da se psi u lovu ponašaju na različite načine, te da su pojedini mnogo korisniji i upotrebljiviji od ostalih. Njihovom negom, planskim uzgojem i selekcijom dobili smo lovačke pse koje danas poznajemo. Tako je nastala i podela pasmina koja i danas važi i o kojoj lovci posebno vode računa.

Psi se dele na grupe koje odražavaju određene afinitete i osobine u lovu. Tako smo dobili goniče, ptičare, tragače… Magazin Pas vam predstavlja najpoznatije predstavnike "klase" lovačkih pasa iz svih ovih kategorija. Oni su uglavnom prisutni u celoj Evropi, pa i svetu, s tim što je gotovo svako podoneblje iznedrilo specifične rase koje su posebno na ceni zbog svoje koristi i efikasnosti u traganju za divljim životinjama. neke su zvanično priznate, dok je veliki broj njih van formalnih standardizacija.

Goniči

Smatraju se najstarijim lovačkim psima, a najveći broj naših goniča svoje poreklo vuče iz Azije. Njihova uloga u lovu je jednostavna - zadatak im je da pronađu i nateraju divljač na lovca. Njih zato odlikuje velika pokretljivost, živost i, naravno, glasno lajanje koje je jedno od oružja za podizanje divljači. Reč je o žilavim i veoma izdržljivim psima, koji mogu po ceo dan da provedu u pokretu.

Zbog prirode lova u kojem su nezamenjivi šraf, često se nazivaju zečarima, mada se koriste u lovu na druge krupnije i sitnije životinje. Najpoznatiji na svetu su Šilerov gonič, nekoliko pasmina skandinavskih, francuski, bernski goniči, baseti i brak jazavičari… Kod nas je, pored univerzalnih, zastupljeno i nekoliko zvaničnih lokalnih rasa. To su balkanski, istarski, posavski, srpski planinski i srpski trobojni gonič. Ovim psima koji svi vuku koren sa prostora bivše Jugoslavije i okolnih zemalja zajednička je čvrtsta građa, dobar njuh, stabilan karakter, izražena mišićavost i velika strast u susretu sa divljom životinjom. Omiljeni su među ovdašnjim lovcima, a nije retkost da se pojedine rase sve više odomaćuju u kućama, gde žive kao kućni ljubimci. Problem je, međutim, što se usled sveopšte loše materijalne situacije i stihijskog ukršatanja njihov broj smanjuje. Tako je srpski planinski gonič postao veoma redak čak i na njegovim matičnim terenima - brdovitim masivima juga Srbije i severa Crne Gore. Sve je manje i domaćih trobojaca, koji će se, ukoliko se brojnost rase ubrzo ne poveća vrlo brzo naći pod znakom pitanja.

Jamari

Uloga ovih pasa jeste da izvuku ili isteraju divljač koja se skriva po jamama. Životu u rupama u zemlji najčešće su sklone lisice i jazavci, ali i zečevi i kunići. Lov na ove vrste životinja veoma je star i datira u najstarijijm fazama razvoja lova kao zabave i zadovoljstva. Mali, ali snažni, hrabri i uporni psi otkrivaju i pronalaze životinje u svojim jazbinama i izgone ih iz njih pod pratnjom lovca ili na nišanu, ili ih odvode u ćorsokake u jamama odakle lajanjem javljaju lovcu da je plen na dometu. Jamari su u većini slučajeva i odlični pomoćnici u lovu na druge vrste divljih životinja. Ukoliko je dobro obučen, ovaj pas pred lovčev nišan i pernatu divljač, a oborene ptice pronalazi i donosi.

Psi jamari odlikuju se uglavnom niskim rastom, ali čvrstom i stamenom građom tela. Zajednička im je i snažna njuška i čvrsti zubi, koji su im osnovno oružje u borbi sa često agresivnim i opasnim lisicama i drugim životinjama. Hrabri su i vrlo lako i energično ulaze u jame. Osobina im je i velika upornost, srčani su i neustrašivi borci koji u borbi ne odstupaju. To je, nažalost, razlog i što često i sami stradaju. Nad zemljom rade vrlo dobro kao gonici, a mogu lako da se nauče i da aportiraju ulovljenu divljac.

Najpoznatiji predstavnici ove grupe, vredno je spomenuti, su nemački lovni terijeri, jazavičari i foks terijeri.

Krvoslednici

Ova kategorija pasa ima zadatak da po tragovima otkriva kretanje lovine i goni je dok se ne nađe na nišanu lovca. Sve pse iz ove kategorije odlikuje jako izražen njuh, posebno na krv ranjene životinje. Ova vrsta lovačkih pasa se zato često i naziva krvoslednicima ili pratiocima krvi. Ova vrsta instinkta kod njih je veoma razvijena, pa su u stanju da kilometrima prate čak i sasvim malo povređenu zver. Oni se uglavnom koriste za lov na krupnu divljač, koja često i ranjena može kilometrima da izmiče poteri. Iako kod nas nisu mnogo rasprostranjeni, ovi lovački psi veoma su značajni i za rad lovišta. Često se, naime, događa da lovci ustrele, ali ne usmrte životinju. Ranjena divljač uspe da pobegne i tek kasnije podlegne povredama. Tako se narušava ekosistem lovišta, a lovci se kući vraćaju praznih šaka.

Najpoznatije rase ove vrste tragača su hanoverski i bavarski slednici krvi. Ove pasmine inače malo zastupljene u Srbiji i okruženju, nisu sasvim nepoznate na ovim prostorima. Pre nekoliko decenija čak su i planski uzgajane, ali su vlasnici brzo odustali od njihovog čuvanja, opredeljujući se za domaće goniče. Reč je o snažnim, istrajnim, upornim psima koji veoma studiozno rade na praćenju i otkrivanju ranjene divljači.

Cunjavci

Psi simpatičnog naziva, koji odlikuje njihovo ponašanje u lovištu. Oni tragaju i gone divljač na kratkom odstojanju, uz neprekidno kretanje i lavež. Oni cunjaju, pretražuju grmlje, gustiše i drugo rastinje. U stanju su da pretraže svaki ćošak terena, što lovcu daje mogućnost da pikira podignutu divljač koja poleće iz raznih gustiša u koje bi retko koji pas ptičar zašao. Za lovce koji vole lov bez žurbe mogu da učine dosta toga i pruže pravo uživanje.

U ovoj grupi pasa ima ukupno desetak vrsta od kojih su najpoznatiji španijeli: klamber, koker, engleski poljski, irski, engleski špringer, veliki špringer španijel, saseški… Istoj kategoriji pripadaju i nemački prepeličari. U našim krajevima najčešće se mogu videti engleski koker španijeli i engleski špringer španijeli. Cunjavci su veoma lepi i umiljati, pa se često drže u domovima kao ljubimci. Drže ih najčešće ljudi koji vole okretnog, živahnog i sportskog psa. Otporni su na razne bolesti, ali traže posebnu negu. veoma im je važno da imaju dosta prostora i da puno vremena provode u kretanju. Cunjavci imaju dugačku dlaku, na koju se hvata čičak i drugo semenje korovskih biljaka, što im smeta, pa je od izuzetnog značaja da ih vlasnik redovno čisti i četka... Veoma su privrženi i mogu da se drže čak i u stanu.

Ptičari

Najplemenitiji lovački psi. Njihov zadatak je brzo pretraživanje terena i pronalađenje određene vrste plemenite divljači. Ova vrsta pasa koristi se u prvom redu za lov na pernatu divljac, po čemu su i dobili naziv. Pravilno obučeni oni mogu da se koriste i u lovu i na druge divlje životinje.

Svaki ptičar posle otkrivanja divljači pogledom i glavom ukazuje lovcu na mesto gde se nalazi lovina, piše sajt MAGAZIN PAS. Pored ove osnovne osobine, ptičari se lako obučavaju i da aportiraju ulovljenu divljač. Neke pasmine radije donose perantu, dok izbegavaju krznenu divljač. Ova grupa pasa deli se na engleske i nemačke ptičare. Srpski lovci najčešće se opredeljuju za poentere, epanjel bretone, irske, škotske i engleske setere, nemacke kratkodlake i nemacke ostrodlake ptičare. Reč je o živim, energičnim i pouzdanim pasminama koje su našem stanovništvu i ljubiteljima pasa itekako dobro poznate kao kućni ljubimci. Odlikuje ih veoma dobra inteligencija, dobar njuh i jaka muskulatura.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.