Šumadijski Srpski šarac

Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 25.Sep.2018, 16:42   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Šumadijski "Srpski šarac"

Ljubitelji konja u Šumadiji okupili su se oko ideje stvaranja srpskog šarca, konja koji će postati prepoznatljiv po tome što će nastati u Srbiji oplemenjivanjem postojećih rasa. Konji u Šumadiji nekada su bili i statusni simbol jačine jednog domaćinstva dok danas upregnuti u fijakere predstavljaju ponos odgajivača koji se trude da prikažu i nekadašnji značaj ovih plemenitih životinja.

Nasleđenu ljubav od svoje porodice prema konjima Radoje Vasiljević je nastavio >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << kada je pre 25 godina kupio ergelu u selu Kutlovo kod Kragujevca koja se prostire na više od 4 hektara. Trenutno se na ranču nalazi jedanaest konja i pet ždrebadi a ono što ovu ergelu koja je jedna od najvećih u Šumadiji izdvaja su šarani konji.

“Ljubav prema konjima traje odavno jer je moja porodica, moj deda i moj otac, imala konje i moj ranč "Parče raja’’ odnosno ergela je postala prepoznatljiva upravo po šarenim konjima i mnogo naših grla se nalazi širom Srbije. To su konji koji su i paradni konji i koji se koriste za jahanje. Mi imamo često i grupe tako da idemo na Rudnik, nekada jedan dva dana a nekada i pet dana, sve zavisi od gostiju koji nam dolaze”, rekao je Radoje Vasiljević, ranč konja "Parče raja’’

Radoje objašnjava da su mu posebna slabost šareni konji koji su stigli u Jugoslaviju pedesetih godina kada je američka vlada dala kroz pomoć 1 500 grla. Ideja pojedinih odgajivača je da naprave oplemenjivanjem konja rasu srpski šarac.

“Jedan broj ljudi okupio se oko udruženja "Srpski šarac’’ i mi nastojimo, a već smo počeli sa matičnim knjigama, da stvorimo jednog pravog srpskog šarenog paradnog konja. Isto tako radimo i na stvaranju srpskog jahaćeg konja. Za srpskog paradnog konja koristimo kao oca holandskog a za jahaćeg konja koristimo dolskog konja kojeg su nekada Kozaci jahali i kojeg su koristili u ratovima i osvajanjima”, dodao je Radoje Vasiljević.

Uz ljubav prema konjima ide i neizbežna kupovina opreme a posebna pažnja se obraća na stare fijakere koji i prilikom popravke treba da izgledaju u duhu epohe.

Dosta domaćina je prodalo konje ali je zadržalo fijakere i nailazio sam na fijakeri koji su očuvani a koji su stari možda oko 60, 70 godina. Ja sam konkretno imao jedan fijaker iz Austrije koji je još davne ’38 uvezen. Nekada se merila i ta snaga domaćinstva i koliko je to domaćinstvo jako kakve je ko imao konje i fijakere, to je bilo pre više od 70 godina”, kaže Vasiljević.

Vožnja fijakerom kroz šumadijske predele i gracioznost konja pokreće Radoja Vasiljevića da prenese svoje znanje svima koji žele da se bave ovim sportom a trag koji želi da ostavi zajedno sa istomišljenicima je srpski šarac- konj koji će upravo postati obeležje naših krajeva.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Televizija Vojvodine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Televizija Vojvodine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.