Izvor: Politika, 21.Nov.2013, 12:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Srbija uoči Velikog rata kao današnji Iran
Istoričarka Margaret Mekmilan ponovo propagira ranije iznetu tezu po kojoj je Mlada Bosna pandan današnjoj Al Kaidi, a Beograd 1914. ovovremenom Teheranu
Kanadska istoričarka, zaposlena na Oksfordu Margaret Mekmilan, ne odustaje od svoje teze po kojoj Srbiju uoči Prvog svetskog rata vidi kao današnji Iran, a Mladu Bosnu kao Al Kaidu. Posle serije nastupa po svetskim medijima, kao i učešća na tribini na vašingtonskom Institut „Brukings”, koja je izazvala burne reakcije >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i kod nas, ponovo se oglasila, ovog puta u opširnom intervjuu za Radio slobodnu Evropu.
„Slične su pozicije Srbije uoči Prvog svetskog rata i današnjeg Irana po tome što delovi vlasti sponzorišu terorističke aktivnosti”, poručuje Mekmilanova koja je nedavno objavila knjigu „Rat koji je okončao mir: Put do 1914”, koja kao jednu od osnovnih postavki donosi upravo paralelu između Beograda i Teherana. Knjiga još nije prevedena na srpski, ali je „Politika” objavila pojedine, najzanimljivije delove.
„U samoj Srbiji postojala je značajna podrška Mladoj Bosni i njenom delovanju. Deceniju i više delovi srpske vlasti su ohrabrivali aktivnosti kvazivojnih i zavereničkih organizacija na tlu neprijatelja Srbije – Otomanske imperije ili Austrougarske. Vojska je obezbeđivala novac i oružje za srpske družine u Makedoniji i švercovala oružje u Bosnu nalik onome što danas Iran radi sa Hezbolahom u Libanu”, piše u knjizi.
Kanadska istoričarka međutim ne vidi ništa sporno u američkom i britanskom mešanju u pitanja drugih zemalja kada se ono odigrava pod kišobranom zvaničnih centara moći, pa će na novinarsko pitanje o umešanosti CIA u obaranje čileanskog predsednika Aljendea reći:
„Razlika u slučaju SAD i Velike Britanije mogla bi da bude u tome što njihove vlade kontrolišu, to jest znaju ili bi trebalo da znaju za aktivnosti svakog svog segmenta. U Iranu to svakako nije slučaj, a u Srbiji su uoči Prvog svetskog rata postojale velike podele unutar vlasti, uključujući i na vojni i civilni deo. Tada su bile veoma aktivne tajne strukture koje su delovale u okviru vlade i nikada mi nije bilo jasno koliko je ona bila obaveštena o tim operacijama.”
Poput njenog kolege sa Kembridža, Kristofera Klarka, autora kontroverzne knjige „Mesečari: kako je Evropa krenula u rat 1914” i Mekmilanova veliku pažnju posvećuje liku i delu Gavrila Principa. Klark je, istina, u intervjuu za naš list najavio da će u nemačkom izdanju „Mesečara” kvalifikaciju „terorista” koju upotrebljava za Principa promeniti u „atentator”. Kod Mekmilanove nema takvih nijansi i ona ostaje na tvrdoj liniji.
„Ja bih ga (Principa) tretirala kao teroristu, ali drugi ljudi ne bi. Za mene je on atentator, ubica. Ako neko iz neposredne blizine puca u dvoje ljudi u automobilu, to je za mene ubistvo”, poručuje Mekmilanova za Slobodnu Evropu.
Takve ocene ipak ne iznenađuju kada se ima u vidu šta je o Principu napisala u svojoj knjizi.
„Vođa cele urote bio je bosanski Srbin Gavrilo Princip, vižljasti, introvertni i osetljivi sin marljivog seljaka. Princip, koji je žudeo da postane pesnik išao je od škole do škole bez većeg uspeha. Već 1911. uvučen je u podzemni svet revolucionarne politike. On i nekoliko prijatelja koji će mu kasnije postati saučesnici posvetili su se terorističkim akcijama protiv važnih meta – samog ostarelog cara ili nekog njemu bliskog. Pobede Srbije u Balkanskim ratovima 1912. i 1913, kao i veliko povećanje njenih teritorija inspirisali su ih da iznova pomisle da konačni trijumf Južnih Slovena nije daleko”, navodi se u knjizi „Rat koji je okončao mir: put do 1914”.
Za Margaret Mekmilan pripadnici Mlade Bosne su fanatici, nesposobni za bilo kakav kompromis i u tome vidi elemente karakteristične za današnje teroriste i Al Kaidu i na tom fonu piše: „Dok su umesto svojih tradicionalnih nošnji navlačili moderna odela i osuđivali konzervativizam svojih predaka, mnogo stvari u savremenom svetu je za njih ostalo zbunjujuće i uznemirujuće. Teško je ne uporediti ih sa ekstremnim grupama islamskih fundamentalista, poput Al Kaide vek kasnije.”
Upitana da prokomentariše kako je moguće u istu ravan stavljati Al Kaidu koja je između ostalog napala SAD na njihovoj teritoriji, ubijajući pri tom mučki i nemilosrdno civile, i Mladu Bosnu koja je delovala u svojoj domovini i težila da se oslobodi tuđinske vlasti, Makmilanova, sve su prilike, ne želi preterano da se unosi u ovaj aspekt cele priče.
„Imali su različitu motivaciju. U srži delovanja Al Kaide je verska vizija, dok je Gavrilo Princip bio motivisan vizijom socijalne revolucije i nacionalizma. U svakom slučaju, možda je to moja predrasuda, ali kao liberal, smatram da nasilje i terorizam ne mogu da reše probleme”, odgovara kanadska istoričarka.
Dragan Vukotić
objavljeno: 21.11.2013.