Izvor: RTS, 07.Nov.2018, 16:35 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sećanje na srpske učesnike Velikog rata iz Kosjerića
Iz kosjerićke Opštine, koja je tada imala 13 i po hiljada stanovnika, u Veliki rat otišlo je 3350, a poginulo 2100 ratnika. Njihove porodice podizale su im krajputaše, kamene spomenike koje čuvaju i obnavljaju i potomci.
Ostali
su zauvek tamo daleko, na Drini, vrletima
Albanije, Kajmakčalanu, na bojištima, u
logorima, bolnicama poživevši često tek
20ak leta. Kamene cvetove,krajputaše,
podizale >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << su im u zavičaju majke,supruge,familija
upisujući u njih i ponos i tugu -da
podsećaju potomke i putnike namernike.
"Oni
su na raskrsnicama, u portama crkava,pored
nekih njiva postavljali te grobove na
kojima je samo pisalo kako se zove,gde
je poginuo i koliko godina je poživeo,tako
da na to malo prostora u nekoliko rečenica
stane jedan život" kaže
Biljana Đurović.
Po
kosjerićkom kraju rasuto ih je više od
sto. Neki odavno zaboravljeni ostali u
travi,kraj medja. O jednom,kamenom belegu
vojniku Vukašinu, koji im nije rod
generacijama brinu Perišići,kao dedinom
amanetu koji su dobili kupujući zemlju.
"Njegova
majka je podigla spomenik,da se seća
večno svog sina na tom imanju.Prilikom
rekonstrukcije ovog puta Valjevo
Kosjerić,oni su hteli da ga sklone ali
otac moj pokojni nije dao. Mi ga
održavamo", seća
se Miljko Perišić..
O
krajputašima posebno brinu i potomci
ratnika okupljeni u udruženju . 44 kamena
belega smeštena su u crkvenim portama.
Po epitafima,bojama i ornamentima
posebno se izdvajaju kameni belezi oko
crkve brvnare u Sečoj Reci i u crkvenoj
porti.Još 64 koje su pronašli nalaze se
kraj puteva.
"Mi
smo to stavili u program da ih sve
obnovimo i da ovi koji nisu skupljeni
ovde ostanu tamo gde jesu, znači da budu
i dalje krajputaši ali samo u prvobitnom
izgledu", kaže
Dragan
Vujić, predsednik Udruženja potomaka
ratnika 1804-1920 „Ljubomir Marić"Kosjerić.
Već
na proleće i oni zaboravljeni kameni
belezi ponovo će dobiti slova i izgled
u bojama kako su ih nekada osmislili
graditelji,simbolizujući duševni mir
i večnost i za ratnike koji se nikada
nisu vratili u zavičaj.