Izvor: Politika, 16.Sep.2006, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

ŠALOM, SRBIJO

"Politika" u Izraelu Zeleni vojnički ranac bio je gotovo veći od nje same, nosila ga je stoički uz pušku M16, nehajno prebačenu preko ramena, ukupno oko 40 kilograma opreme. Tamara Berkovic nije viša od metar i šezdeset centimetara, služi redovni vojni rok od 20 meseci u pešadijskoj jedinici na Golanu. Zeleno-smeđa boja uniforme, beretka zataknuta za naramenicu, na nogama sandale. Sedela je na kamenom podu autobuske stanice u Jerusalimu, vraćala se sa vikend odsustva od kuće u >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << jedinicu i ljubazno mi je pokazala gde je peron autobusa koji vozi od Jerusalima do Haife.

Pored nje na klupama i po podu ležerno su sedeli i ležali mladići u uniformama ili u civilu, svi sa puškama M16. Istina, okviri sa municijom bili su izvađeni i selotejpom pričvršćeni uz sanduk okvira, ali je zadivljujuća odgovornost tih mladih ljudi u pogledu zloupotrebe oružja.

Autobus za Haifu krenuo je sa perona broj 19 tačno u minut. Svi koji nose oružje bilo da su u uniformi ili u civilu ne plaćaju kartu. Da neko kasarni isključi struju ili vodu zbog neplaćenog računa bio bi u Izraelu proglašen za nacionalnog izdajnika, iako u javnosti vojska uopšte nije pošteđena kritičkog preispitivanja. Posebno ovih dana, posle svega onog što se dogodilo u Libanu i na severu Izraela.

Od Jerusalima do Haife stigne se autobusom za nešto više od dva sata vožnje odličnim autoputem. Na izlasku iz autobuske stanice, baš kao i pri ulasku, kontrola prtljaga i vozne karte. Pres kartica stranog izveštača taj postupak ipak pojednostavljuje. Haifa okupana suncem još vida rane od nedavnog raketiranja od strane Hezbolaha. Na grad je palo oko 100 raketa tipa "grad" od 122 mm, štete su vidljive, ali ipak ne tako velike kao u gradovima Srbije posle bombardovanja 1999. godine. Hezbolah je u Haifi nastojao da posebno pogodi industrijsku zonu gde su postrojenja hemijske proizvodnje ne bi li izazvao ekološku katastrofu...

Za vreme bombardovanja mnogi građani Haife otišli su na jug zemlje, svi koji su ostali bili su uključeni u civilnu zaštitu. Sva deca bila su u podzemnim skloništima, koja su pružila sve neophodne uslove za višemesečni boravak, od škole do sporta.

Od Haife do malog mesta Kfar Giladi na severu Izraela praktično se jedino može stići taksijem. To je područje uz libansko-izraelsku granicu i krajolik koji podseća na Dalmaciju. Planina Hermon i Golanska visoravan. Zelenilo, jezera, obrađene njive, plantaže voća. Treba videti sever Izraela i shvatiti zašto Izrael neće da vrati deo Golana Siriji. Voda i geografija. Sa Golana su pre rata 1973. godine sirijski vojnici topom od 105 mm mogli da kontrolišu ceo sever Izraela. U tom ratu izraelska armija odbacila je sirijsku vojsku oko 40 kilometara od dotadašnje granice i sada takve pretnje više nema. Naravno, u međuvremenu se pojavio Hezbolah, a na Bliskom istoku geografija diktira strategiju.

Još u Jerusalimu su mi rekli da kada dođem u Kfar Giladi potražim majora Zviku Golanija, portparola Severne komande izraelske vojske. Kako da ga nađem?

"Grad je mali, svi znaju za majora Zviku", bili su ubedljivi u Jerusalimu. I zaista, major Zvika je pronašao mene, mobilnim telefonom taman kada sam bio na prilazu Kfar Giladiju. Major Zvika Golani je padobranac, potpuno ćelav kao pokojni filmski glumac Teli Savalas. Vodi me na granični liniju prema Libanu, na "ček point" snaga UN. Indijski vojnici, njih dvojica zajedno imaju oko 300 kg, nešto kao sede i smeju se. Major Zvika im dobacuje da ako se i dalje budu smejali ubiće ih Hezbolah. Jer, Hezbolah je imao svoje pozicije odmah pored punktova UN. Hezbolah je rakete na Izrael i lansirao koristeći kamuflažu civilnih naselja i infrastrukturu UN, tako da su žrtve među pripadnicima UN pre svega posledica zloupotrebe njihovih položaja od strane Hezbolaha.

Osmatrački položaj UN na libanskoj teritoriji i prvi izraelski kibuc deli samo jedan uski put i bodljikava žica. Izraelci u tom kibucu godinama žive i rade u neposrednom susedstvu sa Hezbolahom. Poslednjih nekoliko meseci taj život se odvijao pod vatrom raketa i snajpera s druge strane puta i bodljikave žice.

Na obližnjem proplanku vod tenkova "merkava 3". Popravka gusenica, pregled motora. Posade – sve mladići od 18 ili 19 godina. Skoro svi govore engleski, dosta njih i ruski jezik, jer sada u Izraelu živi oko 1,2 miliona građana iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Po tenkovima se vidi da su prošli sve i svašta, prljavi i prašnjavi, "izbubani" na sve strane, ali operativni, voze i gađaju. I dok vojnici navlače nove gusenice na tenkove , radio-veza u njima stalno je uključena, nema opuštanja ni za trenutak.

Major Zvika mi tvrdi da je Hezbolah lansirao ukupno oko 1.000 protivoklopnih raketa na izraelske tenkove, da je pogođeno oko 30 tenkova, ali da su uništena svega četiri tenka i to projektilima tipa "kornet" ruske proizvodnje. Penzionisani general izraelske armije Jakov Amidror, inače bivši šef vojne obaveštajne službe, kaže da je Hezbolah uništio 25 tenkova, pri čemu je poginulo između 25 do 30 vojnika. Major Zvika mi se izvinjava što me tog jutra ne može da primi i general Udi Adam, komandant Severne vojne oblasti, koji bi mi dao najpreciznije podatke, ali on je prethodnog dana zapravo smenjen sa položaja. Kritikovao je načelnika Generalštaba generala Dan Haluca zbog navodno "slabe podrške avijacije kopnenim trupama prilikom operacija u Libanu". Vazduhoplovni oficiri kažu da je upravo izraelska avijacija posle najave lidera Hezbolaha Hasana Nasralaha "da će lansirati rakete i na Tel Aviv" , dakle izraelski avioni su u roku od samo pet minuta uništili oko 90 odsto lansera raketa "fajar" kalibra 220 mm. Posle toga Nasralah više nije pretio tim raketama.

Povratak iz Kfar Giladija taksijem do železničke stanice u Nahariji.

Ekspresni voz iz Naharije ide do međunarodnog aerodroma "Ben Gurion" u Tel Avivu. Ulaze mladići i devojke sa puškama i rančevima... Nigde golog ženskog pupka, ali nije da nema opuštenosti.

Za 34 dana rata Hezbolah je na Izrael lansirao oko 4.000 raketa. Izrael je odgovorio masovnom upotrebom avijacije i tenkova. Šta je taj sukob pokazao? Pre svega da je Hezbolah kombinacija gerile, tehnologije, Irana i Sirije. Izrael je uništio gotovo svu komandnu infrastrukturu Hezbolaha, ubio oko 700 njegovih pripadnika. Ali, Hezbolah nije i definitivno uklonjen sa scene. Nasralah je još u bunkeru, sve rakete Hezbolaha nisu uništene, oteti izraelski vojnici još nisu vraćeni. No, stižu snage UN i Hezbolahu će sada politički biti mnogo teže da deluje. Njegovim sponzorima takođe.

Jer, Izrael je poslao poruku da se i ubuduće neće libiti upotrebe neproporcionalne sile. Nekim Srbima se upravo zbog toga i sudi u Hagu. Ali srpski vojnici plaćaju vozne karte, kasarne plaćaju struju i vodu, a goli ženski pupkovi caruju. Šalom, Srbijo...

Miroslav Lazanski

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.