Izvor: Southeast European Times, 03.Sep.2014, 18:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pogubljenje Folija pogodilo medije u regionu
Ratni izveštači u regionu ukazuju na pogoršanje situacije za medije na Bliskom istoku nakon pogubljenja američkog novinara Džejmsa Folija.
03/09/2014
HK Canis za Southeast European Times iz Atine -- 3.9.2014.
Objavljivanje snimka na kojem džihadista iz Islamske države Iraka i Levanta (IDIL) odrubljuje glavu otetom američkom fotoreporteru šokirala je čitav svet.
Video snimak pogubljenja Džejmsa Folija, sa pustinjom u pozadini, koji je objavljen >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << 19. avgusta, izazvao je jezu i u jugoistočnoj Evropi, s obzirom da Turska deli dugu i često poroznu granicu sa Sirijom i Irakom, gde IDIL-ovi borci drže velike delove teritorije.
Za profesionalne novinare koji imaju iskustvo rada u ratnim zonama Folijevo pogubljenje i emitovanje snimka na Ju-tjubu je loš predznak za budućnost izveštavanja sa Bliskog istoka.
Nikolas Vafiadis, jedan od najistaknutijih ratnih reportera u Grčkoj, kaže da konstantno nestabilni Bliski istok sada prolazi kroz ranije nezabeleženo i neočekivano nasilje.
„Vidimo mešavinu ekstremističkih ideja povezanu sa otmicama i otkupninama; IDIL nije ništa drugo do grupa brutalnih trgovaca koji ne poštuju ništa“, rekao je on, upozoravajući da su novinari glavne mete u ovom najnovijem sukobu.
Vafiadis, koji je u protekle dve decenije izveštavao o više ratova i sukoba za atinski kanal Antena, bio je u zlosrećnom konvoju novinara i snimatelja koje su presreli naoružani napadači u istočnom Avganistanu u novembru 2011, ubrzo nakon zbacivanja Talibana. Dva dopisnika i dva fotografa poginula su u tom incidentu, a Vafiadis kaže da je njegov vozač zaslužan što je preživeo, jer je ubedio napadače da ne ubiju osobe u njegovom vozilu.
„Međutim, IDIL je okrutniji od lokalnih avganistanskih bandita. Za novinare od njih nema odbrane, nema razumevanja. Jedino što bih savetovao novinarima koji pokušavaju da izveštavaju o ovom sukobu jeste da se 'sakriju među prolaznicima', da idu inkognito ako treba i da se ne ističu na bilo koji način. Takođe su vam potrebni lokalci u koje možete da imate puno poverenje, a to ne moraju neophodno da budu fikseri“, rekao je on za SETimes.
Novinarski veteran sa Kosova Nehat Islami izveštavao je sa Bliskog istoka za nekadašnji pirštinski dnevnik Rilinđa sedamdesetih godina, živeći u Bejrutu kao dopisnik lista iz tog grada. On je 2010. objavio svoju prvu knjigu Hotel Bejrut, zbirku njegovih izveštaja i analiza iz tog regiona.
Slaže se da je ono što se događa novinarima koji izveštavaju iz Sirije i Iraka bez presedana.
„Kada sam ja bio tamo novinare jesu uzimali kao taoce, ali ne sećam se nijednog slučaja da je novinar pogubljen na način na koji je ubijen Foli. Reporteri su ginuli u ratu, na frontu, od metaka, dok su radili svoj posao“, rekao je on za SETimes.
Islami, bivši menadžer projekata u prištinskoj kancelariji Instituta za izveštavanje u ratu i miru, sada vodi kancelariju kosovskog medijskog saveta, samoregulativnog tela pisanih medija.
On je rekao da je cilj otmice novinara od strane džihadista iz IDIL-a da se prikupe sredstva za tu ekstremističku grupu kroz iznuđivanje i otkupnine, što je metod koji su nekada koristili latino-američki gerilci. Uprkos tome, on je rekao da im se taj plan sada vraća kao bumerang, s obzirom da su ovi poslednji svirepi prizori negativno uticali na one ljude koji su nekada smatrani neutralnim ili indiferentnim.
Profesor Atinskog univerziteta Jorgos Pilos, stručnjak za komunikaciju putem masmedija, ocenio je ubistvo Folija kao „ekstremno divljački čin“ čija je „komunikacijska poruka“ da se zaplaše zapadnjaci i podstaknu džihadisti. „Ovo je svakako bila eskalacija sa ciljem da se izazove reakcija i privuku ekstremisti.“
Kada je u pitanju grčko društvo, Plios je rekao da će ubistvo novinara definitivno biti smatrano šokantnim postupkom.
„Ovaj čin plaši grčko društvo i mogao bi, nažalost, da stvori negativna osećanja prema muslimanima. Situacija na Bliskom istoku je složena i ne treba je pretvarati u debatu o 'sukobu civilizacija´“, dodaje on.
U međuvremenu, nešto bliže linijama fronta, i novinari iz regiona bili su žrtve otmica dok su izveštavali iz ratova u Siriji i Iraku.
Binjamin Ajgin, fotoreporter turskog dnevnika Milijet, otet je u Siriji u novembru 2013, a spašen 40 dana kasnije. Džinejt Inal proveo je tri meseca u zarobljeništvu u Siriji 2012. godine. Njegov palestinsko-jordanski kolega Bašar Fahmi Al Kadumi, koji iz Turske radi za Al Hura TV, i dalje se vodi kao nestao.
Rumunski izveštač Ovidiu Ohanesian bio je otet je u Iraku zajedno sa dvojicom kolega novinara u martu 2005. godine.
Folijeva smrt je „podsetnik na tu situaciju u kojoj sam se našao i podsetnik da sam mogao doživeti istu sudbinu. Njegovo ubistvo naglašava svirepost i pokazuje da je posao novinara i dalje vrlo rizičan“, rekao je on za SETimes.
Generalna sekretarka Turskog udruženja novinara Sibel Guneš ističe da ratni izveštači iz njene zemlje obično imaju veliko iskustvo u snalaženju u ratnim zonama, ali svi novinari koji odlaze da izveštavaju o sukobima treba da prođu i specifičnu obuku i da dobiju zaštitnu opremu pre nego što krenu na takva područja.
„Ratni izveštači iz lokalnih medija za koje se pretpostavlja da poznaju region u većoj su opasnosti jer odlaze tamo sa manje opreme u poređenju sa izveštačima vodećih medija. Mnogi od njih, na primer, nemaju životno ili zdravstveno osiguranje i nemaju obezbeđenje kada izveštavaju sa terena u takvim regionima, sa toliko sukobljenih strana“, rekla je Guneš za SETimes.
Međutim, dodala je, uzimanje novinara kao talaca, pa čak i ubistvo Folija, verovatno neće odvratiti turske dopisnike od izveštavanja u Siriji i Iraku.
Dopisnici Menekše Tokjaj iz Istanbula, Linda Karadaku iz Prištine i Pol Čočoju iz Bukurešta doprineli su ovom izveštaju.
Šta zemlje u regionu mogu da učine da bi zaštitile ratne izveštače u zonama sukoba? Recite nam šta mislite o tome.
Nastavak na Southeast European Times...













