Izvor: IstocnoSarajevo.net, 29.Mar.2011, 14:20   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pljačke u Istočnom Sarajevu

Zona sumraka
Sve veći broj razbojništava događa se, uglavnom, u dijelu Istočnog Sarajeva koji je nekada pripadao kasarni JNA «Slaviša Vajner Čiča». U okruženju tog područja nalaze se studentski domovi, stambene zgrade, stadion FK «Slavija», kolektivni centri za raseljena lica, a do prošle godine tu je bila i Osnovna škola «Petar Petrović Njegoš». Mnoštvo napuštenih objekata predstavlja idealnu lokaciju za okupljanje narkomana, kažu stanovnici tog kraja.... Aleksadra >> Pročitaj celu vest na sajtu IstocnoSarajevo.net << Tolj Opljačkana kladionica, odneseno 180 konvertibilnih maraka“, „Opljačkana prodavnica, odneseno 550 KM“, „Provalili u porodićnu kuću, punu gostiju, odnijeli šta im je trebalo“, „Opljačkali prodavnicu, odnijeli kasu i sve u njoj“... To su samo neki od naslova koji se u posljednje vrijeme mogu pročitati u vijestima iz Istočnog Sarajeva.
Danas se radnice u marketima, kioscima i kladionicama plaše da rade u drugoj smjeni, jer su, kako kažu, na meti. Iako nije bilo žrtava, aktuelni događaji ove vrste unijeli su strah u živote građana Istočnog Sarajeva, posebno kada je riječ o takozvanom donjem dijelu grada - Istočnoj Ilidži i Istočnom Novom Sarajevu, gdje su se ta razbojništva i desila.
Inače, kriminalci su se toliko „oslobodili“, da su jednu od lokalnih trgovina pokušali da opljačkaju plastičnim pištoljem. Prema riječima prolaznika, koji je slučajno prisustvovao toj situaciji, radnica je prepoznala imitaciju oružja, tako da nesuđeni lopov nije uspio ništa da ponese iz prodavnice. Kao područje najviše izlo`eno pljačkama može se označiti dio Istočnog Sarajeva koji je nekada pripadao kasarni Jugoslovenske narodne armije pod nazivom „Slaviša Vajner Čića“, stanovnicima poznatijoj samo kao „ČiĆa“. Ako pitate slučajne prolaznike u tom kraju - da li se osječaju sigurno, jednoduš an odgovor glasi: "Ne!".

Blizina linije razdvajanja Federacije BiH i Republike Srpske predstavlja dodatnu opasnost za stanovnike ovog područja, ali i ostatka grada, objašnjava Zoran Renovica, zamjenik načelnika Centra javne bezbjednosti Istoč no Sarajevo. „Sva lica koja su privedena u posljednjih nekoliko dana su iz Federacije“, dodaje Renovica.
Ipak, to ne predstavlja smetnju radu policije, jer, kako ka- že Renovica, CJB Istočno Sarajevo ima odličnu komunikaciju sa policijom Kantona Sarajevo.    
U takvoj komunikaciji mogu se čuti i neugodna lična iskustva građana „zone sumraka“ u okviru Istočnog Sarajeva. Stiče se utisak da su gotovo svi do- živjeli neki problem sa rastučim kriminalom. Ti ljudi svakodnevno se susreču sa raznim negativnim „fenomenima“. „Mogli biste da ogradite ovaj dio i proučavate socijalnu patologiju“, kroz gorak smijeh je prokomentarisao jedan stanovnik ovog naselja. Nedodirljivo „privatno vlasni{tvo“:
Dok je sjedila u svojoj skromnoj prodavnici, jedinom izvoru prihoda za njenu porodicu, vlasnicu radnje V. B. iznenadio je i opljačkao nepoznati delinkvent. Ušao je oko 18.50 sati, sa fantomkom na glavi, usmjerio je u vlasnicu prerađenu pućku, takozvani "podrezanik", a zatim zatražio novac. Ona je otvorila kasu i, po njegovom naređenju, stavljala mu pare u đepove, najvjerovatnije da ne bi ostali otisci. Iz radnje je odnio oko 550 KM, što predstavlja polumjesečnu zaradu te prodavnice. Vlasnica se, kako kaže, danas ne osječa nimalo sigurno u kvartu u kome radi. „Ovdje rasvjeta nije najurednija, dok zgrade u blizini, koje se ne koriste, predstavljaju idealno mjesto za skupljanje narkomana“, objašnjava V. B. Poslije tog ružnog događaja, po nju svake većeri dolazi neko od ukućana, jer ne smije da se sama vraća s posla.
Nakon što je ušao u sportsku kladionicu „Premier“ i uplatio tiket, sasvim pristojan momak izvadio je pištolj, podigao ga prema radnici Ljiljani Bracanin i zatražio novac. Prema njenim riječima, bio je sasvim hladnokrvan, nije čak ni galamio na nju. Nije ni prolazio iza pulta s blagajnom. Uzeo je sve što se nalazilo u kasi, 180 KM, i otišao u nepoznatom pravcu. Razbojništvo je odmah potom rasvijetljeno, a protiv optuženog vodi se postupak. Radnica kladionice kaže da se ne osječ a bezbjedno, posebno kada padne noč. Ovo je prvi problem te vrste u posljednjih osam godina, a ona se nada da je i posljednji.


MARKETING IS Portal    
Jedna od familija iz naselja oko bivše kasarne „Slaviša Vajner Čiča“ našla se u šoku kada su shvatili da im je kuća opljačkana u vrijeme dok su se u dnevnoj sobi nalazili članovi porodice i gosti koji su to veće bili u posjeti. „Dok smo sjedili s prijateljima, u jednoj prostoriji, u drugu, susjednu sobu ušli su provalnici i opljačkali nas“, priča domaćin. „Pitao sam policijskog inspektora - koliku zatvorsku kaznu bih dobio da sam usmrtio provalnike. Odgovorio mi je da bih, u najboljem slučaju, dobio 12 godina zatvora. A znam slučaj u kome su čovjeka ubili, a potom i opljačkali, da bi ubica dobio samo sedam godina zatvora“, dodaje vlasnik opljač kane kuće, uz konstataciju da se iz ovog primjera može zaključiti da država štiti kriminalce.
Sve to događa se u gradskoj „A“ zoni Istočnog Sarajeva, u kojoj se nalaze studentski domovi, stambene zgrade, stadion Fudbalskog kluba „Slavija“, kolektivni centri za raseljena lica, a do prošle godine tu je bila i Osnovna škola „Petar Petrovi} Njegoš“.
Mnoštvo napuštenih objekata predstavlja idealnu lokaciju za okupljanje narkomana, kažu stanovnici tog kraja: „Prijavljujemo ih, ali niko ništa ne rješava. Skupljaju se tu, u tim napuš tenim objektima. Tražili smo da sruše te barake, ali, ka`u - ne moše, privatno vlasništvo. S druge strane, kada im prijavimo da se tu sastaju, kažu nam da skupljaju staro željezo. Pa kakva je to država u kojoj se sa privatnog vlasništva može otuđiti bilo šta!“ Još jedan veliki problem su i psi lutalice, koje nesavjesni vlasnici dovedu u „Čiču“ i ostave.
U Istočnom Sarajevu ne postoji azil za pse, a građani ih zakonski ne smiju samostalno uklanjati. U većernjim časovima ovo mjesto postaje sve, samo ne dio jedne urbane sredine. Stanovnici kažu da ni rasvjeta ne funkcioniše. Kada prijave kvar, uvijek je neko drugi nadležan, tako da su nedavno sami mijenjali pojedine sijalice. Stanovnici studentskog doma kreču se svakodnevno ovim ulicama. „Mi nikada ne idemo same, nije se ništa tragično dogodilo do sada, ali često prolaznici dobacuju iz auta“, kažu studentkinje.

Društvena odgovornost

Blizina linije razdvajanja Federacije BiH i RS predstavlja dodatnu opasnost za stanovnike ovog područja, ali i ostatka grada, objašnjava Zoran Renovica, zamjenik načelnika Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo. „Sva lica koja su privedena u posljednjih nekoliko dana su iz Federacije“, dodaje Renovica. Ipak, to ne predstavlja smetnju radu policije, jer, kako kaže Renovica, CJB Istočno Sarajevo ima odličnu komunikaciju sa policijom Kantona Sarajevo.
Naš sagovornik tumači tu situaciju na ovakav način: „Oni koji dolaze iz federalnog Sarajeva računaju da }e im međuentitetska linija pružiti neku sigurnost. Ali, naša saradnja sa kantonalnom policijom jako je dobra. Nakon što im pošaljemo podatke, oni privedu lice, slučaj se obradi i sve bude kako treba. Mogu u politici da postoje razmimoilaženja, ali mi moramo sarađivati.“ Da CJB Istočno Sarajevo nastoji da kvalitetno radi svoj posao, pokazuje veliki broj rasvijetljenih slučajeva. U prošlom mjesecu, stepen rješavanja kriminalnih djela bio je 79,1 odsto. Osnovni problem s kojim se suočava policija u Istočnom Sarajevu jesu razbojništva. Štete nisu velike, a u posljednjih pet razbojništava iznos ne prelazi 3.500 KM. Počinioci tih djela, prema riječima Zorana Renovice, uglavnom su narkomani, koji se usljed krize okreču kriminalu.
Inaće, u februaru 2011. izvršeno je preko 20 djela razbojništava - otuđivanja novca uz prijetnju oružjem. Iako je ta vrsta krivičnih djela česta, građani Istočnog Sarajeva mogu se osječati bezbjednijim u poređenju sa situacijom iz bliske prošlosti. Tada su gradom harale grupe organizovanih kriminalaca. Ubistva su bila nerijetka pojava. „Ta vrsta kriminala u znatnoj mjeri je zaustavljena, pošto su razbijene velike kriminalne grupe u donjem dijelu Istočnog Sarajeva, dok jedna grupa na Sokocu još uvijek funkcioniše, iako direktno ne ugrožava sigurnost građana, bar trenutno“, ističe Renovica.
Zamjenik načelnika CJB-a iznosi generalnu ocjenu bezbjednosne situacije: „Organizovanih grupa ranijeg intenziteta djelovanja više nema na našem području. Organizovnog kriminala ima i dalje. Nije toliko opasan kao nekada, ali u svakom slučaju nije bezazlen.“ Prema njegovim riječima, samo efikasan društveni sistem može spriječiti pojavu novih kriminogenih grupa, s kojim se ovo područje borilo godinama. „Kažnjavajući sitne kriminalce, ne dopuštamo im da izrastu u velike“, kaže Renovica.
Na taj naćin, sistematski se pokušava spriječiti pojava novog Đorđa Ždrale i brače Elez, koji su godinama ugrožavali imovinu i živote ljudi u sarajevsko- romanijskoj regiji. S druge strane, vidljivo je da značajan dio građana nema dovoljno povjerenja u policiju. Na pitanje „IS Portala“ - da li bi prijavili krađu, ukoliko bi im se desila, građani su odgovarali uglavnom negativno. „Da, prijavila bih provalu ili napad, ali sitnu krađu, recimo novčanik, mislim da ne bih“, pojašnjava starija gospođa.
Taj problem primječuju i u policiji „Imamo dosta neprijavljenih djela, pogotovo po vikend-objektima, gdje ljudi borave povremeno. To su objekti gdje je obično manja materijalna šteta, tako da dosta krivičnih djela ostane neprijavljeno“, potvrđuje Renovica. Prema njegovim riječima, događa se da policija privede određeno lice zbog jednog krivičnog djela, a on prizna i niz drugih. „Na taj način riješimo i neprijavljena krivična djela“, dodaje Renovica.
Drugi građani imaju nešto pozitivniji odnos. Kažu da se osječaju sigurno i imaju povjerenje u policiju. „Nisam imala problema do sada, ali bih prijavila kriminal. Mislim da je društvena odgovornost najbitnija. Ako prijavite komšiju da baca smeće kroz prozor i ako on bude kažnjen, neće mu više pasti na pamet da to ćini. Možda neće pričati s vama, ali će to biti primjer drugima i više nećete imati problem tuđeg smeća. Isto tako je i s krađama. Treba pokazati da je to nepoželjna pojava, a prvi stepen je prijava u policiji“, smatra jedna građanka sa većim stepenom razumijevanja za strukture javne bezbjednosti.
Bez dileme, dio uzroka rasta kriminala jeste sistem u kome mladi nemaju zaposlenje, ni mogućnost školovanja, u kome istim intenzitetom porodice prolaze i kroz moralnu i kroz materijalnu krizu. Riječ je o društvenom ambijentu u kojem te delinkvente, uglavnom mla|e ljude, često i maloljetne, nema ko da prihvati i vrati na pravi put, u situacijama kada posrnu, ostanu prepušteni ulici, a jedini izlaz vide u porocima. Drugi segment te tamne priče, naravno, treba tražiti i u samim kriminalcima, jer nisu rijetke životne priče u kojim „žestoki momci“ kreču u tom smjeru iz čiste obijesti. Među njima je sigurno nezanemarljiv broj onih kojima ne može pomoći nikakva pružena ruka. Osim one sa lisicama.
 
Dopisnik za IS Portal Aleksandra Tolj (www.novireporter.com)

Nastavak na IstocnoSarajevo.net...