Pet vokala, a nigde muzike

Izvor: Politika, 14.Sep.2011, 23:07   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pet vokala, a nigde muzike

Prolog

Predstavnici grada, Sekretarijata za socijalnu zaštitu i udruženja „Građanske inicijative” su pre dva meseca potpisali ugovor o opismenjavanju 70 odraslih Roma iz nekadašnjeg nehigijenskog naselja ispod „Gazele”

Obuku će od 13. septembra sprovoditi 14 studenata Filološkog fakulteta, FPN-a i Fakulteta dramskih nauka. Za uzvrat, grad će im dati stipendije kojima će moći da plate školarine

Nastava će se održavati u opštinama Čukarica, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Mladenovac, Rakovica, Surčin i Barajevo, utorkom i petkom. Čas traje 60 minuta.

Studenti Filološkog fakulteta Olivera Lazarević, Bojana Božić i Ivan Erić već su održali svoj prvi čas

Naselje Kijevo, Rakovica, 18 sati...

********************************************

Trešti muzika uzduž i popreko romskog naselja. Upekla zvezda, kao da je podne.

Užareni su i zidovi i vrata limenog kontejnera, prvog zdesna. Ali – opismenjavanje nema alternativu. Sede prvaci nad belinom rasklopljenih svezaka. Stežu, ili iz ruke u ruku premeću olovke i gumice.

Najmlađem prvaku je 23, a najstarijem 52 godine.

Čekaju da učiteljice Olivera i Bojana, i učitelj Ivan, označe početak prvog časa. Čuli su, predavaće im o vokalima. Šta god to bilo. A nije pevanje.

Iako, ritma ima. Neki klinac monotono udara reketom po teniskoj loptici. Baš o zid kontejnera – škole. 

– ... te Novak Đoković – sebi u bradu će jedan prvak u „najboljim godinama”.

Neki su poveli i decu, iskusne školarce. Da im drže strah, ali i da pomognu. Nema šale sa vokalima.

Ahmet Betić seo između dvojice sinova.

– Bio sam glavni frajer u društvu. Bežo sam od kuće, iz škole... Ni batina me nije mogla naterati u klupu. Krio sam se ispod kreveta, dok me tata tražio po naselju. Ukradem mu cigarete dok spava, pa sa Rašidom pobegnem u grad da pušimo u parku. Rekli su posle da nema vajde od mene, pa me poslali da prosim. Auuu ljudi, što je to bilo ludo vreme. Sad me deca nateraše da učim – priča Ahmed.

A drug mu Rašid viri kroz prozor učionice. Sluša i smejulji se. Kaže, neće živ u klupu. Začikava Ahmeda. Opominju ga prvaci, ali i komšije koji su se sjatili oko kontejnera da obodre đake. Ali ni njima đavo ne da mira. Malo, malo pa se neko oglasi:

„Trči, ženo, kući, zagore ti ručak. Vidi ju, zasela u klupi, a paprikaš pobeže.”

„Gle što se Ahmed picnuo za čas”,

„Učiteljice, ona tamo puši...”

Pa prekipe i đacima. Ustade otresita Đana i sasu kibicerima: „Komšije, nije ovo smešno. Ne igra mečka, neg’ učimo. A i da se zna, ja umem i da čitam i pišem. Samo sam došla da obnovim gradivo”.

Olivera, Bojana i Ivan otvoriše oba fronta: te umiruju publiku, te zavode autoritet u odeljenju. Đaci seniori pomažu koliko mogu. Izvlače decu koja su šmugnula ispod stolova da se igraju i međusobno ćuškaju. Beše tu i predškolaca, valjda nije imao ko da ih pričuva. Vuku mame za ruke, smeju se, dižu graju... Ne gine im „sledovanje” posle časa.

A čas upravo počinje.

A, o, e, i, u.

Vokali!

I tako 60 minuta.

Slavica Novakov, dvadesettrogodišnja majka troje dece, desnom rukom precrtava sa table slovo „A”, a levom ljulja kolica da joj se beba ne probudi. Škripe klupe, nogari od stolica stružu po podu. Završi se i ovo za danas.

– Dojadilo mi je da se sa iks potpisujem na svaki formular koji ne umem da pročitam. Kad izađem međ’ sveta, ko da sam mala. Govore mi šta da radim, teraju me, ne slušaju šta pričam, smeju mi se. Dosta je bilo. Oću da naučim sva slova. Da sedim i ja i čitam šta piše u novinu. Da oni što mi se smeju u banke i šaltere, vide kako se potpisujem – poverava nam se Slavica.

Ni njena komšinica Suzana Memedović nema dan škole. Kad je bila mala niko joj, kaže, nije rekao da treba da ide u školu. Terali su je da od malih nogu prošnjom zarađuje za sebe, braću i sestre. Pre nego što je odrasla naučila je da kuva, a potom se udala. Knjiga, olovka i sveska joj se nikako nisu lepile za ruku.

Do pre dva dana.

Ljiljana Perović   

---------------------------------

Slova sumorne statistike

Svaki četvrti Rom u prestonici je nepismen, a među mladima od 15 do 19 godina, njih 15,9 odsto ne zna ni da se potpiše. Više od 56,9 procenata mladih Roma nije uspelo da završi ni osnovnu školu. Nezaposlenih pripadnika ove nacionalne manjine je 60 procenata. Svega 7,9 odsto ima završenu srednju školu.

objavljeno: 15.09.2011.

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.