Izvor: Politika, 04.Nov.2006, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pesničko nacionalno prepoznavanje
Anđelko Anušić i Živko Malešević uložili su veliki trud da iz bosansko-hercegovačkog pjesničkog stvaralaštva druge polovine 20. vijeka izdvoje poeziju srpskih stvaralaca i predstave je našoj kulturnoj javnosti. Učinili su to u želji da daju doprinos očuvanju kulturne baštine u vremenu opštih nacionalnih dioba na prostorima bivše zajedničke države SFRJ.
Pretražujući pjesništvo srpskih stvaralaca, došli su do impresivnog broja srpskih pjesnika, koji su u drugoj polovini 20. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << vijeka pokušavali da u književnom i kulturnom životu zajednice ostave trag svoga pera. Izdvojili su 120 imena za koja smatraju da su vrijedna pažnje i književne javnosti i čitalačke publike.
Nekoliko stotina pjesama ovih autora ocijenili su visokom kritičarskom ocjenom i uvrstili ih u svoju antologiju "Nasukani na list lirike".
U uvodnom tekstu ("Pismo/glava fragmenta i cjeline") dali su obrazloženje svog rada, pojašnjavajući njegove motive – razloge i način nastajanja knjige, kriterije odabira poezije i prirodu pjesničkih poetika.
Insistirali su na nekoliko kriterija: na nacionalnoj pripadnosti, geografsko-prostornom određenju, vremenskom okviru i umjetničkoj vrijednosti.
Svi pjesnici, zastupljeni u antologiji, rođeni su u Bosni i Hercegovini ili su mjestom boravka vezani za nju. Najstariji među pjesnicima u ovoj dugoj nisci rođen je 1921. godine (Svetislav Mandić), a najmlađi 1981.godine (Radomir Mitrić). Između ove dvije "granične" godine u hronološkom slijedu prema godini rođenja, predstavljeni su svi drugi pjesnici.
Anušić i Malešević nastojali su da u osnovnim crtama odrede njihove poetike, da ih prema vrsti njihove pjesničke preokupacije, poetsko-misaonog usmjerenja i stila povežu u srodne "pjesničke krugove", ali i da naglase njihove pojedinačne specifičnosti.
Čitaocima se sugeriše uočavanje pjesničkog grupisanja oko nacionalno-partiptskih, mitološko-istorijskih, religioznih, ratnih, egzistencijalni i drugih tema.
Proučavaoce književnosti (pa i čitaoce) može iznenaditi i obeshrabriti činjenica da su Anušić i Malešević visoko vrednovali i toliko pjesnika i tako veliki broj pjesama. Ako je antologija "zbirka" brižno odabranih umjetničkih najvrednijih pjesama (ili "drugog štiva"), da li je sadržaj knjige "Nasukani na list lirike" – antologijski?
Mjerna jedinica za mjerenje umjetničke vrijednosti ne postoji i zato je teško pa čak i nemoguće biti sasvim bezgrešan u izricanju ocjene ili vrednosnog suda o nekoj umjetničkoj realizaciji.
Uz potrebno književno-teorijsko znanje i obavezno intelektualno i profesionalno poštenje, "ocjenjivač" u svoj sud neminovno unosi i elemente svog subjektivnog doživljaja umjetničkog teksta.
Zato je svaki vrednosni sud o umjetničkom djelu podložan revalorizaciji, a naročito onaj u kojem je subjektivnost ocjenjivača očigledna, a "izvanumjetnički" kriteriji prevladavajući.
Vrijeme na koje je usmjeren "reflektor" Anušićeve i Maleševićeve pažnje neosporno je obilovalo izvitoperenjima ideološko-političke prirode i "ocjenjivanjem" knjiga bez čitanja.
Njihov je cilj da javnosti ukažu na tu činjenicu i na potrebu novog čitanja "napisanog".
Ako bismo knjizi "Nasukani na list lirike", umjesto: antologija, dali odrednicu: panorama, pregled, registar ili kako god drugačije, ne bismo promijenili njenu osnovnu vrijednost, a ona je svakako u činjenici da nosi "sliku" duhovnog pejsaža netom minule epohe, sliku srpskog pjesničkog pejsaža u Bosni i Hercegovini, koja se nikad nije otkrila našoj kulturnoj javnosti u mjeri u kojoj je to zasluživala.
Kroz gustiš nerazgovijetne bosansko-hercegovačke društveno-političke ideologizovane zbilje i varljivog opšteg jugoslovenstva nacionalna "boja" pjesničkog glasa nije se ni primjećivala.
Anušićeva i Maleševićeva knjiga donosi čitaocu novu informaciju. Predstavljanje bosansko-hercegovačkih srpskih pjesnika, makar mnogi od njih i ne bili miljenici vječnosti, nije bez značaja, jer je u izvjesnom smislu ispravljanje nepravde, koja im je učinjena spuštanjem "pečata" na njihovu književnu sudbinu prije nego li su svoj stvaralački razvojni put oslobodili izvanjskih smetnji.
Čitalac, koji je spreman da zaroni u more stihova knjige "Nasukani na list lirike", biće prijatno iznenađen raznolikošću poetskih inspiracija, razmahom poetskih misli i stvaralačkim umjećem. Zadovoljstvo čitanja ne zavisi od suda kritike i zato je najvažnije da se knjiga nađe u rukama onih, koji vole poeziju.
Radmila POPOVIĆ
-----------------------------------------------------------
Raški slikar
Pred crkvu i reku stanem, pa zaćutim,
i mislim,
da l' umre mlad taj čovek, ko Đorđone,
il' prastar kao Ticijan?
Možda ga zavolela nemanjićka, visoka i mlada,
obesna i mudra, poput očeva,
i rekla mu jedne noći borove
poneko divno slovo ljubve, velmoško.
I posle on pretočio njene oči, i ruke,
u borogodičin lik,
nežan, i pomalo ljubičast, i kao prolećan,
pa se jednoj ljudskoj ljubavi
klanjali starovlaški čobani
i časni jereji zlatnih odeždi.
A on dugo nosio
carskim putevima od Ibra do Soluna
jedan mili lik, ko amajliju.
Sad, kad sve je prah, i sve je tako sveto,
pred crkvu i reku stanem, pa zaćutim,
i mislim
da l' umre mlad taj čovek, ko Đorđone,
il' star i grešan
kao Ticijan?
Svetislav MANDIĆ
(1921-2003)
[objavljeno: ]
