Izvor: Nezavisne Novine, 29.Jul.2016, 22:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Otišao je kritičar sa dobrim nervom

BANJALUKA - Iako je po (ne)pisanju medija tako na prvi pogled izgledalo, književna javnost u Republici Srpskoj nije ostala gluva na vijest o smrti književnog kritičara, esejiste, antologičara i profesora banjalučke Gimnazije, mr Živka Maleševića.

Tiho i bez pompe, u šezdeset i petoj godini, u prošlu subotu napustio nas je čovjek čiji su tragovi u ovdašnjoj književnosti još svježi, a prema riječima naših sagovornika, njihovu dubinu će tek pokazati vrijeme. >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine <<

"Od samog početka, Malešević je prevazišao habit srednjoškolskog profesora književnosti u Banjaluci, uspinjući se munjevito lestvicom posvećenog znalca i tananog tumača savremene srpske književnosti, kakvih je bilo (i ostalo) vapijuće malo u sredini u kojoj je živeo, a gde su sile gravitacije oduvek destruktivne", kazao je za "Nezavisne" književnik Anđelko Anušić. On je zajedno s Maleševićem priredio antologiju srpskog pjesništva u Bosni i Hercegovini "Nasukani na list lirike", koja je u književnoj javnosti RS svojevremeno izazvala burne polemike.

"Ta knjiga je danas jedan dobar parameter i mene kad god neko pita, da li kod nas, da li vani, koje su to antologije koje bi mogle dati neki pogled za srpsku književnost u BiH, ja im obavezno kažem za tu antologiju", rekao je pjesnik Zdravko Kecman, nazvavši polemike u vezi s pomenutom antologijom neopravdanim, jer, prema njegovim riječima, tada se više vodilo raspava u vezi sa štamparskim greškama, za koje nisu krivi autori, nego o samoj suštini djela. Bilo kako bilo, srdačnije prihvaćeni od antologije bili su i ostali Maleševićevi udžbenici za srednje i osnovne škole, posebno oni koje je priredio zajedno sa dr Duškom Babićem, profesorom Filološke gimnazije iz Beograda.

"Otišao je jedan od vrijednih poslenika srpske književnosti koji je uvijek bio otvoren za mlade stvaraoce i rado im izlazio u susret. Pamtićemo ga kao nesebičnog vodiča mladih naraštaja kroz književnost", riječi su Nikole Paripovića, mladog pjesnika, profesora i bivšeg učenika Živka Maleševića. Upravo zbog posvećenosti mladima, prema mišljenju Paripovića, njegovo djelo iz oblasti književne kritike i eseistike i nije obimno. Međutim, stručna javnost je saglasna - kritičarski rad Živka Maleševića najvrednije je u profesionalnom smislu što je ostalo iza njega. Tu se prvenstveno misli na knjige kritike iz savremene književnosti: "Na prvi pogled" i knjigu eseja i kritika "Glasnici novog pisma". O Maleševićevim knjigama pisali su dr Mihajlo Pantić, dr Duško Babić, dr Miljko Šindić, dr Bogomir Đukić i drugi, a on je pisao o srpskim piscima sa obje strane Drine. Da je sa mnogima i drugovao, potvrđuje knjiga razgovora "Razgovori sa piscima".

"Ulazio je u srž štiva na svoj, poseban način, izbjegavajući fraze i stereotipe, ukazujući autorima i čitaocima na suštinu, naglašavajući najbitnije: kvalitet djela, potpomažući njegov o/p/stanak na nesigurnom spisateljskom putu", rekao nam je književnik Vojin Trivunović, naglasivši da je Malešević, za razliku od mnogih savremenih književnih kritičara, izgarao nad tekstom bilo da se radi o prozi, poeziji, eseju, te da je stoga spadao u sam vrh svoje profesije. On nije "prikazivao", niti je opisivao i prepričavao književno djelo, smatra Anđelko Anušić, nego je prozirljivo progovarao iz njegovog samog ontološkog, ontičkog nukleusa, stajući uz rame samog tvorca tog djela.

"Malešević je književni kritičar jednog modernog senzibiliteta i duha, kritičar koji je primao uticaje ne samo sa domaće kritičarske scene, već i strane; recimo francuske, engleske i evropske moderne kritike, dakle on se napajao na kritičkim pogledima kako drugih autora, tako i drugih zemalja i drugih književnosti", naveo je Kecman, ističući da je u svemu što je radio Malešević imao poseban pristup, a da ćemo ga prvenstveno pamtiti kao kritičara sa dobrim nervom.

AF:

Biografija

Živko Malešević rođen je 1951. u Vaganu, kod Glamoča. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Glamoču, a studije jugoslovenske opšte književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je i magistrirao na poeziji Ljubomira Simovića. Svojim radom zadužio je mnoge generacije glamočke i banjalučke gimnazije. U prvoj je radio do posljednjeg rata u BiH, u drugoj od tada pa sve do smrti. Radio je i kao urednik za esejistiku u časopisu "Književnik".

Nastavak na Nezavisne Novine...