Izvor: Politika, 16.Jun.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Odlazak neosuđenog
Smrt Kurta Valdhajma ponovo će otvoriti, umesto da konačno zatvori, veliku knjigu kontroverzi o bivšem predsedniku Republike Austrije, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija u tri mandata, austrijskom diplomati, a pre toga nacističkom obaveštajnom oficiru koji je u Drugom svetskom ratu neposredno brinuo o masovnim deportacijama u koncentracione logore zarobljenih u Rusiji (Babji Jar), u Jugoslaviji (Kozara, Nikšić), Makedoniji i u Grčkoj (Solun).
Sredinom osamdesetih godina prošlog veka >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << počelo je razobličavanje njegove ratne prošlosti i publikovanje dokumenata o odgovornosti Valdhajma za stradanje desetina hiljada Jevreja, Srba i antinacističkih boraca.
Istovremeno su globalno i lokalno (i u Jugoslaviji) koordinirane akcije da istina ostane skrivena.
Naročiti doprinos u istraživanju Valdhajmove prošlosti dao je tih godina Vladimir Dedijer, sa nevelikom grupom istraživača u kojoj sam i sam imao čast da učestvujem.
Dokumenti su bili neumoljivi – pripadao je nacističkoj studentskoj organizaciji, nacističkim SA odredima ("smeđe košulje"), organizovao deportacije u koncentracione logore, obezbeđivao akcije odmazde.
Bio je na Kozari 1942. godine kada je oko 60.000 zarobljenih Srba, Roma i partizana, među njima i više od 12.000 kozaračke dece, oterano u ustaške logore Jasenovac i Gradiška. Bio je i na terenu Nikšića, kao i u istočnoj Makedoniji, kada su u tim oblastima vršeni zločini nad partizanima i odmazde nad civilnim stanovništvom.
Zatekao se u Solunu kad je deportovano više od 60.000 Jevreja u Aušvic, a samo je 10.000 preživelo pakao tog logora.
Dokazi su se nizali, uz ostale i dosije o ratnom zločincu Kurtu Valdhajmu, sačinjen 1947. godine u jugoslovenskoj Državnoj komisiji za istraživanje ratnih zločina.
Logika hladnog rata je učinila svoje. Sovjetske, američke i jugoslovenske tajne službe znale su mnogo, ali su suprotstavljanja i borba za osvajanje političkog i obaveštajnog prostora, za zone uticaja, pogotovo u Ujedinjenim nacijama, omogućili da Valdhajm dugo bude generalni sekretar UN.
Na izborima u leto 1986. dobio je 53,9 odsto glasova i postao predsednik Austrije. Glasovi protivljenja iz celog sveta, pogotovo iz jevrejske zajednice, to nisu sprečili.
Bojkotovali su ga svi, SAD su mu zabranile ulazak u zemlju. Izuzetak su bili Vatikan, gde ga je primio papa Vojtila, Vaclav Havel i Franjo Tuđman koji su Valdhajmu otišli u Beč.
Smrt čoveka koji je otišao neosuđen stavlja nas ponovo pred pitanje razmeravanja pravde i primene različitih pravosudnih, moralnih i političkih standarda u progonu i osudi za ratne zločine i zločine genocida.
[objavljeno: 16/06/2007]