Izvor: Nezavisne Novine, 07.Nov.2016, 21:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ni Đani kriv ni Zahid dužan

Ljudi su odlučili - kafana, stage i ražanj. "Exit" više nikad neće biti isti, a i zašto bi, to je kao živa materija, razvija se. Konsultujem Wikipediju; Is a Serbian pop-folk icon popular in the former Yugoslavia. Ikona, lijepo piše.

Digla se kuka i motika da Radiša Trajković nastupi na novosadskom biseru. Smiješ se, a glupo ti. Ne razumijem te šale, tipa da sprdnju pretačemo u foru, koje potom histerično potope društvene mreže, društvo, sve naokolo. Danima sam se opirala >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << porivu da poslušam "Ja stalno pijem", "Otišla si, e pa neka", jer šta pozitivno očekivati od ostavljenog čovjeka ogrezlog u piću. Da, čula sam za Đanija, znam da ima veću, crnpurastu glavu i znam da poji. Volim li ga ili ne, koga briga. Onog što će da uživa u kafani, ja sam ionako godinama na "Razbole se lisica".

Najsimpatičniji su mi bili vapaji jedne poznanice da napokon svane dan kad će spoznati ko je Đani i kritika druge da je zumba uz njegov hit pokopala njene nade da se Banjaluka izborila za status urbanog. Al' Radiša Trajković nikome nije kriv, čovjek samo radi to što voli i nudi drugima ono što vole. On pjeva, a oni ga časte. Lijepe mu razne devize na oznojeno, radno čelo. I to je pošteno, nikome Radiša ništa nije ukrao ni oteo. To što mi više volimo da apoen potrošimo na kafanskog pjevca, nego da učinimo dobro opštedruštveno djelo, Radiša ni s tim nema ništa. Čovjek samo radi svoj posao, taj što ga puni devizama daje svoje pare, svima lijepo, a pjesma se nastavlja.

A onda pročitam kako Zahid Hepić iz Stijene, kod Cazina, živi sa stijenom na srcu i duši. Petoro sitne djece, majka digla sidro, kuća neuslovna. On se bori, trpi, njemu sude zbog nelegalne sječe drveta, jer nekako zimi mora zagrijati potomstvo. Njemu sude, Đanija kite parama.

Tu mi već priča o Đaniju i svima nama postaje mučna. Tu mi već priča o novcu i davanju postaje bolna. Tu mi već dođe da redom lupam okrugle i svakakve glave, jer mi Đani, ni kriv ni dužan, postaje sinonim naše močvare, sve ono što s njim i oko njega tavori.

Nije više problem u Radiši Trajkoviću, on ima svoju publiku, oni ga vole i nagrađuju, nek' rade šta hoće, problem mi je u tome što svi pričamo o Đaniju, a rijetko ko o Zahidu. I što je Đani fora, šuplja ili kakva već, a Zahid je tamo nešto što ne mogu da gledam i čitam, jer će mi biti loše. Đanijeva glava mi je za smijeh, a pet glava Zahidove gladne djece su mi za suze. I onda odlučimo da nam je bolje da se smijemo, jer ko će stalno misliti o socijali, dokle više, sviraj nešto narodno, ponašaj se prirodno. A suze, ma šta rekla Mirjana, nisu uvijek ok. I Đanija je sve više i nema gdje ih nema, a i Zahida je nebrojeno, al' ih sve najradije izbjegavamo.

I tu nastaje ta neprirodna, nakaradna poveznica između ova dva čovjeka, koja ničim nisu vezana, a još više udaljena, osim novcem. Pokretačem svega i svačega. Pijane pjesme u kafani i gladnog plača djeteta pod trošnim krovom. I nije tu Zahid kriv, niti je Đani dužan. Oni su, svako za svoj groš, avers i revers svih nas, njihove publike i glasa savjesti.

Što nam je normalno da od pjevanja možeš zaraditi milione, a od cijepanja kaznu. Što je sasvim prihvatljivo da na estradi ima mjesta i novca za ne zna ih se broj, a u budžetima za ljude koji jedva krpe kraj sa krajem ni sluha. I što pjevač na prosječnoj svadbi zaradi godišnju platu ubogog radnika, što zbog poslovanja estrade u sivoj zoni države godišnje gube milione, recimo, Srbija, prema nezvaničnoj procjeni, 87. I što niko o tome ne vodi računa, jer će taj neko prvi da ode na muziku i "podmaže" pjevača, a preko drugog će da se proveze u svom skupom autu ili ga zaskoči iza drveta. I što je Đani zvijezda, a Zahid padalica.

Al' opet se vraćamo na početak, ko neuki đaci. Nije Radiša ni kriv ni dužan da se pravda i odriče onoga što mu ljudi sami daju. Koliko para progutaju razni fondovi, odbori, agencije, a taj novac, uz to, je ukraden. I zašto uz Trajkovićevu sliku ne stavljamo češće slike raznih doktora, advokata, profesora, političara, bez kojih i ne možemo, a ima tu svakakvih plagijatora, prevaranata, lopova.

Đanija častimo, o njima ćutimo, a Zahida stavljamo na stub srama.

Nastavak na Nezavisne Novine...