Izvor: Blic, 12.Dec.2010, 01:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nesuglasice oko vremena
Iako do mene nisu doprla pitanja na koja bi Srbija morala odgovoriti ako želi u Evropu (kao u Sezamovu pećinu), zakleo bih se da se među njima (pitanjima) ne krije ono najvažnije - pitanje o vremenu. Dok, naime, u čovječanstvu zasnovanom na profitu vrijedi maxima prema kojoj vrijeme nije drugo doli novac, ovdje to isto vrijeme ne predstavlja ništa, a ponajmanje novac.
Ta činjenica je za Evropu do te mjere nezamisliva da se stoga o tome, što je najvažnije, nas i ne pita. >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << A i kako da nas se pita nešto što se podrazumijeva svugdje osim ovdje gdje se ne podrazumijeva ništa? Neki će reći da je i to ostalo od Turaka, ali em su age i begovi davno odmaglili em su i sami u svom vilajetu vrijeme počeli mjeriti novčanim parametrima tako da je ovo ćoše Balkana preostalo kao jedinstvena tačka u kojoj dan, mjesec i godina ne predstavljaju najvažniju stvar pod kapom nebeskom.
Ako svi vozovi u Japanu zajedno kasne do tri minuta na godinu, ovdje nema voza da je ikad u svom vijeku krenuo po redu vožnje, a svako kašnjenje ispod sat - dva - tri smatra se uredno obavljenim poslom. Kako da se uskladi voz koji juri trista na sat s parnjačom što mili i ravnicom kao da stenje uz Šargan? Šta ćemo takvi, pospani i usporeni, ubrzanoj civilizaciji? Niti ona može nas učiniti drugačijim niti mi možemo nju promijeniti, a teško će zajedno i zagrljeno dvoje navodnih istomišljenika ako je u istom času jednome podne a drugome ponoć?
Varaju se oni koji misle da će se i ovo srediti lako, poput uvođenja zimskog i ljetnog vremena jer ovdje ni pojam (imenica) dnevnica nema isto značenje ljeti i zimi. U Evropi se pod tim misli na osam sati rada, dok se ovdje pod istim terminom podrazumijeva rad od izlaska do zalaska sunca te se stoga i zove dnevnica, a ne na primjer noćnica. Nadajmo se da ćemo se na kraju složiti bar oko prostora kad već oko vremena ne možemo naći zajednički jezik.
