Izvor: RTS, 24.Nov.2009, 15:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Negirali zločine u Medaku
Petorica optuženih za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u Medaku kod Gospića, septembra 1991. godine, negirali da su kao pripadnici Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava milicije nečovečno postupali prema Mirku Meduniću, pripadniku MUP-a Hrvatske.
Na suđenju petorici optuženih za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u Medaku kod Gospića, septembra 1991. godine, svi optuženi su negirali da su kao pripadnici Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava milicije >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << nečovečno postupali prema Mirku Meduniću, pripadniku MUP-a Hrvatske, koji je položio oružje.
"Slučaj Medak" hrvatsko pravosuđe je ustupilo srpskom Tužilaštvu za ratne zločine, na osnovu Sporazuma o saradnji u progonu učinilaca krivičnih dela ratnih zločina iz 2006. godine.
Navode optužnice odbacili su Milorad Lazić, Perica Đaković, Nikola Vujnović, Mirko Marunić i Nikola Konjević.
U svojoj odbrani optuženi Lazić objasnio je da je u vreme izvršenja zločina septembra 1991. godine bio pripadnik TO Medaka, koja je bila u sastavu JNA pod vođstvom pukovnika Stojana Španovića.
Prema rečima okrivljenog Lazića, on je oštećenog Medunića video jednom nakratko u kafani u Medaku, u kojoj su tada boravili pripadnici garde, paravojne formacije.
Medunić tom prilikom nije imao ništa na sebi, rekao je Lazić, koji tvrdi da je oštećenog po telu i licu nožem isekao izvesni doktor Nikolić.
Konjević, koji je takođe negirao da je počinio zločin koji mu se stavlja na teret, naveo je da je 20 godina radio u policiji u Gospiću i da ga je 8. septembra 1991, po povratku u Medak, Jovica Ivančević pozvao da sa njim do Udbina preveze Medunića.
Optuženi Đaković, potvrdio je navode Konjevića, ukazavši da je Medunića u bolnicu u Udbini dovezo iz Gospića Ivančević.
Đaković, koji je u Udbini bio raspoređen kao pripadnik rezervne policije u sastavu TO, naveo je da Medunić nije mogao da govori i da je bio umotan u čaršaf.
Optuženi Vujanović, u svojoj odbrani, istakao je da je u vreme izvršenja zločina nije bio u Medaku, jer je Gospić napustio 1990. godine, kada je otišao u Nemačku.
Navodi optužnice Tužilaštva za ratne zločine
Marunić, koji je objasnio da je 1991. godine bio pripadnik TO i da je nakon što bi obavio dužnost odlazio kući, naveo je da o događaju za koji se tereti ne zna ništa.
Optužnica Tužilaštva za ratne zločine petoricu okrivljenih tereti da su od 3. do 8. septembra 1991. godine, u prostorijama stanice milicije u Medaku, udruženi sa više nepoznatih osoba, pripadnika TO i rezervne milicije, tukli Medunića rukama, nogama, palicama, rezali ga i ubadali nožem.
Prethodno je, kako se navodi, tokom sukoba pripadnika milicije bivše SAO Krajine i pripadnika hrvatskog MUP-a na području opštine Gospić, na putu za Bilaj, 3. septembra jedan pripadnik MUP-a Hrvatske poginuo, a drugi, oštećeni Mirko Medunić, položio oružje i predao se.
Pred Županijskim sudom u Gospiću 1996. godine, Lazić, Đaković i Konjević su u odsustvu pravosnažno osuđeni na po osam godina zatvora, a Vujnović i Marunić na po šest godina.
Svi optuženi brane se sa slobode.