Izvor: Southeast European Times, 26.Jul.2010, 23:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Najvažnije je ne odustajati..."
I pored finansijskih teškoća, neki srpski umetnici i dalje uspevaju da prežive i čak postanu veoma uspešni. Nagrađivani dramski Petar Mihajlović priča o svom životu iza scene.
26/07/2010
Saša Ilić za Southeast European Times u Beogradu -- 26/07/10
Iako je uglavnom nepoznat široj publici, pozorišni stručnjaci Petra Mihajlovića već smatraju jednim od najtalentovanijih mladih srpskih dramskih pisaca. Mihajlović je 2009. godine osvojio najprestižnije >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << domaće priznanje u domenu pozorišta i dramaturgije – Sterijinu nagradu za najbolji savremeni dramski tekst.
Rođen u Kragujevcu 1979. godine, diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti Beogradskog univerziteta. Nekoliko njegovih tekstova pretočeno je u radio drame, studentske filmove i pozorišne predstave. Njegov diplomski dramski tekst, Samo ne u Švajcarskoj, dobio je nagradu Slobodan Selenić. Od tada se Mihajlović polako ali sigurno uspinjao lestvicom uspeha.
Mihajlović je sa dopisnikom SETimes Sašom Ilićem govorio o svom radu, beogradskoj pozorišnoj sceni i životu pre i posle velike nagrade.
SETimes: Kako u Srbiji danas izgleda život mladog i još neafirmisanog dramskog pisca?
Petar Mihajlović: Mladi i neafirmisani srpski umetnici žive kako moraju. Želeli to oni ili ne, moraju da zarade za hranu, račune. Mnogo lakši način da se danas dođe do novca je da se radi u raznim agencijama i kompanijama, umesto u pozorištima, bibliotekama ili umetničkim studijima. Problem u ovom slučaju što ne ostaje mnogo vremena za bavljenje umetnošću. Nekoliko mojih kolega potpuno je odustalo od većine ideja koje su ih nekada potakle da se bave umetnošću i upišu akademiju.
Mihajlović je osvojio Sterijinu nagradu 2009. za najbolji originalni savremeni dramski tekst. [Sterijino pozorje]
SETimes: Šta je potrebno uraditi kako bi se postigao uspeh i puna afirmacija?
Mihajlović: Da biste zaradili za život, morate da radite mnoge stvari koje inače ne biste radili. Međutim, najvažnije je da ni u jednom trenutku ne odstanete od umetnosti. Postoje načini da ostvarite ono što želite, posebno na polju umetnosti. Alternativna umetnička scena možda ne nudi finansijsku sigurnost, ali ni ne postavlja granice i daje svima šansu.
SETimes: Dobitnik ste najprestižnije nagrade za pozorište i dramaturgiju. Kako vam je to priznanje promenilo život?
Postoji način da ostvarite ono što ste naumili, posebno u umetničkom domenu, kaže Mihajlović. [Sterijino pozorje]
Mihajlović: Pre svega, ova nagrada će pomoći moju samopromociju i puno ljudi iz pozorišta sada će čuti za Radničku hroniku, nadam se i pročitati je, pošto će biti prikazana u časopisu Scena koji objavljuje Sterijino pozorje. Ta nagrada obezbeđuje i da komad bude odigran na sceni, pa se nadam da će se posle ovog komada, svi moji drugi komadi u budućnosti lakše probiti na srpske pozorišne scene. Realno, ova nagrada bi zaista trebalo da donese neke pozitivne promene u mom radu. Ipak, pošto je ovo Srbija, kucnuću u drvo...
SETimes: Na čemu trenutno radite?
Mihajlović: Dovršavam roman i zbirku kratkih priča i trenutno pokušavam da te rukopise dovedem u red. Uskoro ću morati da pronađem izdavača koji je zainteresovan za njih. Imam i nekoliko pozorišnih predstava koje bih uskoro trebalo da finalizujem. Ako ste po zanimanju pisac, komotno možete da kažete da radite 24 časa dnevno. Jedini je problem u tome što, čak i sa takvim radnim vremenom, zarada može da vam bude spektakularno mala.
SETimes: Poznavaoci pozorišta već gotovo dve godine govore o Samo ne u Švajcarskoj. Šta se dešava sa predstavom?
Mihajlović: Posle svih pohvala, nagrada, jedne konkretne pozorišne ponude, uveravanja i obećanja, ispreče se neke druge stvari koje nemaju veze sa pozorištem i čitav projekat je propao. U ovom trenutku, tekst drame Samo ne u Švajcarskoj nalazi se u mojoj fioci i čeka na neka bolja vremena, pozorište i režisera koji će mu naći smisao i dati mu šansu.
SETimes: Koje pozorišne predstave biste preporučili nekom posetiocu iz inostranstva?
Mihajlović: Nažalost, mislim da je ukupan kvalitet predstava koje se trenutno izvode na sceni beogradskih pozorišta slab. Broj izvođenja uspešnih predstava koje bih preporučio se svake sezone smanjuje. Međutim, ako moram da biram, preporučio bih dve predstave Ateljea 212 od istog autora,–Tomija Janežića - Šuma blista i Putujuće pozorište Šopalović, kao i predstavu Sanjari režisera Miloša Lolića, u izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Nastavak na Southeast European Times...













