Izvor: Southeast European Times, 04.Avg.2010, 23:33 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Makedonsko dečije pozorište širi radost
Kultura je snaga koja može da prevaziđe predrasude i granice, rekao je direktor Ljubomir Cadikovski.
04/08/2010
Marina Stojanovska za Southeast European Times iz Skoplja -- 04/08/10
Preko 20 godina mladi dolaze u velikom broju na nagrađivane predstave makedonskog Pozorišta dece i mladih, ulazeći u svet fantazije, emocija i folklora. Sa repertoarom, koji uključuje "Lepoticu i zver", "Malog princa", "Malu sirenu" i "Kralja Marka", pozorište nastavlja >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << da pleni publiku.
Dopisnica SETimes-a Marina Stojanovska razgovarala je sa direktorom Ljubomirom Cadikovskim, koji je u pozorištu od njegovog osnivanja.
SETimes: Kakav je osećaj proslaviti 20. godišnjicu pozorišta? I kako održavate interesovanje među najzahtevnijom publikom, odnosno među decom?
Ljubomir Cadikovski: Osećaj je beskonačan kada znate da ste podigli hram posvećen deci. Makedonija ima lutkarsko pozorište još od 1946. godine, ali kada biste mogli da pratite uspon i pad tih predstava, lako biste zaključili da se one suočavaju sa mnogim izazovima.
Početak je bio težak po svakom osnovu -- bez obrazovanih glumaca, tehnike ili prostora, uz samo entuzijastičnu ljubav prema profesiji, koja je opstajala sa vremenom. Dvadeset godina rada predstavlja izvanredan period izdržljivosti jedne kulturne institucije -- koja je vrlo svesna svog puta ka budućnosti, ne zaboravljajući prošlost.
Da bi održali pažnju dečije publike, ne treba da zaboravite za koga pripremate nastup. Pored ostalog, morate osigurati poštovanje njihovih etičkih parametara.
SETimes: Kako pretvoriti dečije pozorište u brend?
Cadikovski: Da biste napravili brend od nečega potreban je naporan rad i precizna vizija vezana za trajni razvoj. Trebalo bi da imate širok repertoar i da budete u mogućnosti da postavite predstave za publiku starosti dve ili više godina. Pažnja dece mora da se stimuliše interesantnim replikama koje nose poučne poruke, blistavim kostimima i prizorima, kao i dobrom muzikom. Naš zadatak je da izvučemo emocije i fantazije izvedene iz bajki.
"Kultura je jedina stvar koja može da nas približi jedne drugima", kaže Cadikovski. [Tomislav Georgiev/SETimes]
SETimes: Vaš repertoar je pun basni poznatih u svetu, ali takođe sadrži makedonske folklorne priče. Koju kategoriju deca više vole?
Cadikovski: Naš repertoar određuje starosna dob dece. Devojčice su romantičnije od dečaka. Upravo zato imamo puno predstava, kako bi zadovoljili ukus svakog člana publike. Postoje 24 predstave koje se smenjuju.
SETimes: Pre nekoliko godina glavna predstava vašeg pozorišta bila je "Makedonska priča". O čemu se radi u njoj?
Cadikovski: Govorimo o predstavi koja nema scenario, ali ima dramaturgiju. Pevaju se tradicionalne makedonske pesme i izvode folklorne tačke, a tu su i etnički kostimi koji datiraju unazad više od 100 godina. To je lutkarska predstava koja traje 51 minut, sa 5 glumaca. Na kraju predstave glumci izlaze na scenu i sviraju na dva velika bubnja, stvarajući atmosferu prožetu tradicionalnim makedonskim duhom.
SETimes: Koliki su troškovi produciranja pozorišne predstave za decu? Sa kakvim specifičnim izazovima se suočavate kada pravite kostime, lutke i scene?
Cadikovski: Najskuplja predstava je loša predstava. Predstava koja je bila na repertoaru 10-15 godina govori sama za sebe. Naše predstave su mnogo jeftinije od onih za odrasle. Teže je stvoriti sadržaj predstave koja traje 50 minuta, ali istovremeno ima sve dramaturške elemente. Pažnja dece ne traje više od sat vremena.
SETimes: Koliku pomoć je pozorište dobilo kao rezultat procesa liberalizacije viznog režima i vaših putovanja po Balkanu i šire?
Cadikovski: Putovali smo puno i dobijali puno nagrada u zemljama u kojima smo nastupali, ali su procedure za dobijanje viza za 15 ljudi bile prava golgota. Vizna liberalizacija pruža puno mogućnosti za lakše učešće na festivalima u Evropi, gde svi umetnici predstavljaju makedonsku kulturu bez poteškoća.
SETimes: Vi sarađujete sa mnogim balkanskim režiserima i kostimografima. Da li mislite da je kultura faktor ujedinjenja?
Cadikovski: Kultura je jedina stvar koja nas može zbližiti. Što se više upoznajete, više poštujete jedni druge. Pozorište je najfleksibilnije sredstvo za tu vrstu saradnje. Jedan projekat može da uključuje učešće mnogih autora iz različitih zemalja, a to ne utiče na sam konačni ishod predstave. Takva saradnja podstiče stvaranje mnogih srdačnih odnosa i razmenu mnogih iskustava. To je jednostavno predivno.
Nastavak na Southeast European Times...












